U ono vrijeme: Dođu Isusova majka i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka.«
Jake su Isusove riječi: Evo majke moje, evo braće moje! Kaže to onima što su oko njega. Jaka je to slika, snažna je povezanost tim riječima označena.
A ujedno je to i teška slika, jer kao da su njegova majka i braća ostavljeni po strani.
Razmišljam o ovim Isusovim riječima i pitam se:
-
- Ima li u mojem životu ljudi koji su mi na taj način postali bliski i s kojima imam tako dubok odnos kakav imam (ili sam imao) s članovima vlastite obitelji?
- Što čovjeka ima ponukati da (gotovo) raskine obiteljske odnose i sklopi druge, jednako snažne?
- Što će naposljetku značiti ono Isusovo, vršiti volju Božju? Što Bog želi od mene?