Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

izvor: https://bit.ly/3tgQC0m

Koji puta znamo Isusa „uguravati“ u kalup osobe kojoj je Zakon (sveti zakon Božji) u središtu pozornosti.

Iako nipošto Isus nije osoba koja ne mari za Božje odredbe, njemu je na srcu uvijek dobro čovjeka: pa čak i onda kada to znači da će se prekršiti koja od odredbi Zakona.

To ide tako daleko da je subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.

Zanimljivo bi stoga bilo uzeti si za današnju misaono-molitvenu vježbu ovo: Kada nedjeljom idem na misu, idem li (samo) zato da ispunim Božju zapovijed (čovjek stvoren radi subote) ili je posrijedi nešto drugo (više, drugačije)?

Što bi za mene značilo da je subota (nedjelja) stvorena radi čovjeka, radi mene?