U ono vrijeme: Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: »Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?«

Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!«

»Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.«

»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino proderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego — novo vino u nove mješine!«

izvor: https://bit.ly/3HVVegy

Postoje različita vremena.

Tako, među ostalima, i vremena posta, ali i ona kada se ide u svatove.

U svatovima se veseli i dobro jede i pije.

Tijekom posta se – posti.

Jučer smo u evanđelju susreli Isusa koji je pošao u svatove. Jelo se i pilo, veselilo. Odjedanput je vina (radosti) na svadbi ponestalo, što je za takav događaj zapravo nedopustiva okolnost. Stoga je voda imala postati vinom: ono redovito postalo je uzvišeno te obnovilo radost i veselje. 

Kada smo u svatovima, veseliti nam se – dobro jesti i piti.

Ali nismo non-stop po svadbama. 

Postoje i drugačije proživljeni dani. U nekima od njih se ne jede. U drugima pak ne samo da nema vina (radosti i veselja), nego gotovo da nema ni vode! (A zanimljivo: danas se u liturgiji spominjemo Svetog Antuna opata – pustinjaka i isposnika.)

I takve je dane potrebno autentično proživjeti kao i one svatovske.

I jedni i drugi sastavni su dio ljudskog iskustva.

Stoga Gospodin Isus ne bježi ni od jednog ni od drugog.

Jer i za jedno i za drugo, dođu već dani.