Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Mudraci su zvjezdoznanci – ljudi razuma i istraživanja. Oni se po izlasku zvijezde novorođenog kralja odazivaju na put traženja tog djeteta. Ljudi su koji traže istinu, istražuju, i pri tom koriste svjetlo razuma. Ono im omogućuje da prevaljuju razdaljine, napreduju u spoznaju i približe se cilju kojem streme.
Na put ih nuka i na putu ih prati – zvijezda. Što je zvijezda? Što ona označava? Zvijezda ne govori puno – ni kakvo će biti ono što ćemo na cilju putovanja naći, ne govori ni točno detalje rute – kakav će u pojedinostima put biti. Ona prije svega svijetli: zove ljepotom svoga sjaja na jedan put. Ovi mudraci takvom se pozivu odazivaju.
A jer su ljudi koji razmišljaju, naši mudraci najprije dolaze u Jeruzalem, kraljevski grad. Gdje uostalom bolje nego u kraljevskom gradu potražiti novorođenog kralja?
Ali tu ga ne nalaze. Nalaze doduše Heroda kralja. Ovaj se, na raspitivanje mudraca, uznemirio! Herod je nesigurna osoba, koja dopušta da ga rođenje malog bespomoćnog djeteta uznemiri i uplaši. Kako bilo, Herod našim mudracima ipak omogućuje napredovanje na putu, jer saziva glavare svećeničke i pismoznance koji će im pokazati novo svjetlo bez kojega bi im na njihovom putu bilo nemoguće dalje napredovanje. Svjetlo je to Svetoga pisma.
Njemu su mudraci – jer su mudri! – otvoreni. Ono im omogućuje da se ponovno otisnu na put i dovrše svoje putovanje, te stignu na cilj kojem streme i ondje daruju novoga kralja.
Ti darovi su zapravo znakovi. Zlato tako označava ono najbolje od osobe, zapravo, darivanje same osobe. Tamjan je smola koja, kada se pali, mijenja svoje stanje te proizvodi mirisni kâd. Smirna je pak smola koja je u prijevodu s aramejskog označena riječju gorko. Ona predstavlja sve ono trpko, gorko, bolno u životu čovjeka. I to može biti darovano!
Naši mudraci sada se trebaju vratiti svojoj kući. Ali, jer su upoznali novorođenog kralja, bili obasjani njegovim svjetlom i postali drugačiji – novi – ljudi, sada ne mogu hoditi istim putima. Potrebno je tražiti nove putove, utirati nove staze! Stoga oni „otiđoše drugim putem u svoju zemlju“.
Ovi mudraci, iako nisu bili pripadnici izabranog naroda, jer su bili istinski tragatelji istine, uspjeli su je pronaći. Jer su bili ljudi osjetljivi na ono za čim im je srce čeznulo, smogli su hrabrosti otisnuti se na put. Na odaziv ih je nukala zvijezda, zvijezda njihove čežnje koja im je zasjala i osvjetljavala staze. Ta pustolovina, kao uostalom i svaki iole duži put, pravi je podvig, jer traži od njih da daju ono najbolje od sebe (zlato), da budu spremni na razne promjene tijekom i nakon puta (tamjan), ali im zato omogućuje da na cilju predaju i ono što ih boli, ono što je u njihovim životima trpko, gorko i rastrgano (smirna).
Kao kršćani već ispovijedamo vjeru u Isusa Krista. Pa ipak, nadam se da se nismo uljuljuškali i zaspali u omamljujućoj nazovi-sigurnosti religije, već da smo i dalje, poput mudraca iz ovog evanđelja, neumorni tragatelji za istinom.
Stoga je izazov kojeg mi mudraci ostavljaju ovaj: Prepoznajem li na nebu svojega života neku zvijezdu koja mi sjaji?
Koja je zvijezda moje čežnje?
I na kakav me put ona nuka da pođem?