U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.

izvor: https://bit.ly/32tvMQf

Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Postoje ljudi koji su „živi mrtvaci“ i prije nego dosegnu starost.

Postoje ljudi koji, iako stari, nipošto ne životare, već su živi i, čak i u poznijoj dobi, okrenuti novome.

Okrenuti životu.

Takva je i Ana: iako već u starosti, u 84. godini, ona je, zajedno s drugima, u iščekivanju.

A ono što se iščekuje sa sobom uvijek nosi neku novost.

Nosi život.

Umjesto da bude okrenuta prošlosti, kukanju, dosađivanju sebi i drugima kako je život težak (jer je stara), kako je nepošten (jer je rano ostala bez muža), Ana je okrenuta budućnosti.

Božjem dolasku.

Budi poput Ane!