U ono vrijeme: Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

izvor: https://bit.ly/3qjeltB

Biblijska slika Boga drži skupa dvije različite stvarnosti:

• Bog u kojeg vjerujemo je moćan, jak, svesilan;
• ali nije siledžija, već nježni Bog koji se brine za malog, krhkog čovjeka.

Takvog Boga oslikava i Marijin Veliča: svemoć svesilnog Boga očituje se ne u tome što satire i ruši, već što je svojom jakom mišicom nježan prema malenima i krhkima.

U takvog Boga Marija vjeruje. 

Takvog Boga ona ima uza se.