U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram i poče izgoniti prodavače. Kaže im: »Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!«
I danomice naučavaše u Hramu.
A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.
Isus izgoni prodavače, jer oni da od Doma molitve čine pećinu razbojničku.
A on sâm u Hramu nikada ne moli, nego uvijek govori – naučava.
I sav narod visi o njegovoj riječi – pozorno ga sluša.
Što onda od tome reći? Ne postoji li mogućnost da sâm Isus, jer u Hramu ne moli, od toga Hrama čini pećinu razbojničku?
Na nama je, na nama koji slušamo, razlučiti prema čemu se ide: prema Domu molitve ili pećini razbojničkoj.
A da bismo u tome uspjeli, potrebno je visjeti o riječi: pozorno slušati o onome što se govori, razmišljati o onome što se čulo, oćutjeti ono što je izrečeno u nama proizvelo.
I potom donijeti odluku.