U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakeja. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska rasta. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

James Tissot, Zacchaeus in the Sycamore Awaiting the Passage of Jesus | izvor: https://bit.ly/3nk9b0j

Zakej je carinik.

To nije dobro.

Sunarodnjaci ga prijeko gledaju, jer – uzima od njih i daje neprijatelju, okupatoru.

Zakej k tomu ne samo da je carinik, nego je i nadcarinik.

A to što je bogat situaciju još samo dodatno otežava.

I baš on želi vidjeti Isusa.

Preuzima inicijativu – primijetimo glagole: potrča, pope se. Zakej ne čeka skrštenih ruku, on djeluje.

Isus ga poziva da žurno siđe i najavljuje mu se doći u goste.

Zakej radostan.

A svi ostali mrmljaju.

Kako i ne bi: nadam se da i mi razumijemo razloge mrmljanja toga mnoštva. U našim bismo životima redovito stali na stanu tih ljudi, sve da je Zakej i samo jedno od onoga što ovaj odlomak navodi da jest (carinik, pače nadcarinik, i to bogat).

Zanimljivo, jer kad čitamo evanđelje, ono nas zavodi tako da redovito pokazujemo simpatije prema grešnicima prema kojima je i Isus dobrostiv.

Možda ćemo se pokušati izvući, govoreći: gledajte kako je Zakej postupio – pokajao se čovjek, vratio što je uzeo, dapače, i odštetu dao, promijenio se.

Ali mislim da to nije prijelomni trenutak ovog odlomka.

Isusove riječi Zakeju, siđi žurno one su koje, na već pripremljenu inicijativu Zakejevu, unose rez u ovaj odlomak.

Stoga se možemo pitati:

• • Kome to sve Isus danas upućuje riječi siđi žurno?
  • Zašto im upućuje te riječi?
  • Kako ja gledam na te ljude?
  • Tko su Zakeji danas?

Češki svećenik i profesor sociologije Tomáš Halík u svojoj knjizi Strpljenje s Bogom postavlja slična pitanja. Sâma knjiga nosi znakoviti podnaslov Pripovijest o Zakeju danas.

Potrebno je strpljenje, kaže Halík, i to:

• • strpljenje koje trebamo imati sa Zakejom
  • i strpljenje koje Zakej i mi trebamo imati s Bogom.

Neki ljudi, po našem sudu, možda su Zakeji. Mi nismo pozvani odbaciti ih ili ih ocrnjivati. Nismo pozvani mrmljati kada im Isus uputi riječi siđi žurno i ode im u goste u kuću, a nas je pritom zaobišao! Trebamo imati strpljenja s njima.

A Isus, kakav je, unijet će radost u njihove živote i – tko zna – možda će oni, poput Zakeja iz današnjeg evanđelja, učiniti u svom životu jedan zaokret.

Tada će biti uvučeni u pustolovinu života s Bogom i braćom ljudima koja se zove vjera.

A ona znači: imati strpljenja s Bogom.

Stoga: mogu li danas imati strpljenja s raznim Zakejima koje susrećem?

Nisam li i ja u nekoj svojoj životnoj epizodi i sâm bio nadcarinik, i to bogat?