Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Promatram sliku G. B. Castiglionea.
Na njoj imam što i vidjeti. Svega se tu nakupilo: i ovaca i kokoši i srndaća i ostale živadi.
Vidim ljude koji tegle ćupove.
U dubini slike vidim Krista kako neke ljude tjera napolje. Ali to nije u fokusu slike.
U prvom planu jest drlog koji se nakupio i kojega treba raščistiti.
Pronalazim li u sebi nešto što bi bilo potrebno Kristovom revnošću istjerati van?