Koliko negativni događaji u Crkvi utječu na sliku Boga koju ljudi danas imaju? Kakva slika Boga se posreduje mladima putem društvenih mreža? Može li Bog dobiti puno lajkova? Kako u virtualnom svijetu “prolaze” duhovne teme? Gdje je Bog dok znanstvenici traže rješenje za pandemiju? Na ova pitanja u ponedjeljak 18. listopada u “Argumentima” odgovore su ponudili: Matea Vidulić, mag. comm., doc. dr. sc. Anto Mikić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, te prof. dr. sc. Tonči Matulić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Emisiju je uredila Tanja Maleš, a vodila Diana Tikvić.
O utjecaju društvenih mreža na stvaranje slike o Bogu kod konzumenata istih, Matea Vidulić, mag. comm., rekla je kako je radeći na istraživanju koje se bavi fenomenom influencera i mladih kao najvećih konzumenata društvenih mreža, prepoznala da sadržaj od interesa za mlade treba biti kratak, inovativan i uvijek promjenljiv.
“Svi oni koji se bave mladima, učitelji, vjeroučitelji, oni koji će vrijednosti prenositi na mlađe generacije, nalaze se pred izazovom. Prvi je problem generacijski jaz, a drugi izazov je potencijalno nerazumijevanje koncepata društvenih mreža”.
Naglasila je da i apostole možemo nazvati influencerima onog vremena jer su doživjeli iskustvo živoga Boga i imali potrebu to zapisati.
“Da se cijela ta priča odvila u današnjem vremenu i kontekstu, možda apostoli ne bi pisali Sveto pismo i svoje privatne zapise, već bi objavljivali sadržaj na društvenim mrežama. Rekla bih da je vrijeme današnjice izazovno, ali nije nemoguće. Treba pripaziti kakva se slika Boga šalje mladima.”
Doc. dr. sc. Anto Mikić kazao je da bi Crkva već sto puta propala da ima ulogu velike međunarodne korporacije, da ovisi jedino o dojmu u javnosti i brendu.
“Činjenica da nije propala, da ima snagu mijenjati ljude i utjecati na društvo, meni govori o njenoj transcendentnoj dimenziji. Tamo gdje se stvarni susreti i svjedočanstva događaju, u krugu naših obitelji i bližnjih, vjera je živa i postoji. Makar nije pod svjetlima kamere, makar nije prisutno na društvenim mrežama, toj dimenziji i budućnosti Crkve više važnosti pridajem i od nje više očekujem od one medijske.”
Mikić je rekao i da mi kršćani nismo ovdje na zemlji kako bi spasili svijet, jer svijet je već spašen; te kako nije za očajavanje pred današnjim vremenom “zbog toga što nam se čini da doživljavamo neuspjehe – zato što se uspjesi i dalje događaju tamo gdje ih ne vidimo.”
Prof. dr. sc. Tonči Matulić naglasio je da Bog – koji se nama nagovještava kao Otac, koji nam u punini vremena govori u svome Sinu, koji nam u Sinu pokazuje koliko je njegovo čovjekoljublje i blagonaklonost – nije jeftini Bog i nije Bog za društvene mreže.
“Možemo se pitati kakva bi bila prva evangelizacija Crkve da se odvijala na društvenim mrežama. Upropastila bi je! Govor o vjeri na društvenim mrežama je govor o formi, a ne o sadržaju. Treba poći od tvrdnji koje se tamo iznose, od analize. Na koncu konca, ako netko doživi snažno iskustvo Boga, doživi ono što za sebe smatra obraćenjem, odmah ga idemo reklamirati; dajmo mu sat vremena, dajmo mu dva sata i neka on govori o tom svom iskustvu. Koja je slika Boga u pozadini?”
Upozorio je da tijekom takvih svjedočenja možemo slušati o iskustvu dugo i na široko, a da se ne spomene Bog – Bog Otac našeg Gospodina Isusa Krista, da se ne spomene Krist Raspeti – kojeg jedinog moramo imati na umu, da se ne spomene njegova sudbina i dinamika njegovog otkupljenja, i da se ne spomene zahtjev samog evanđelja.
“To nije neka jeftina priča kako bi se meni skandiralo. Tu postoji nešto puno dublje… Pozvani smo uvijek iznova naše slike i predodžbe o Bogu pročišćavati i preispitivati kako nam se ne bi dogodilo da trenutna slika i pogled postanu naš idol”.
Argumente pogledajte u nastavku:
