U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«

William-Adolphe Bouguereau, La Vierge au lys | izvor: https://bit.ly/3FfBF1Y

Što je bitnije u životu vjere: imati osobita (povlaštena) iskustva ili živjeti po riječi Božjoj?

Prelagano pitanje, jer svi ćemo reći: živjeti po riječi Božjoj.

Kako to da onda i dalje u nama postojano živi želja da budemo posebni, da mjesto koje ćemo zauzeti ili iskustvo koje ćemo proživjeti bude nikad do sada viđeno ili proživljeno?

„E, kada bih ja bio ta osoba, tada bih…“

Ili: „Kada bi se meni tako Bok pokazao kao toj osobi, e tada bih ja…“

Ma ne bi ti tako ništa.

Ništa drugačije nego sada.

A što će učiniti razliku?

Slušanje i življenje po riječi.

Ne zvuči privlačno.

Ali to je ono što ima snagu mijenjati osobu.

A primijetimo da isto vrijedi i za (povlasticama obasutu!) Blaženu Djevicu Mariju: iako je ispravno tvrditi da je blažena njezina utroba koja je nosila Isusa, ipak je Marija još blaženija jer je činila ono što je Isus dometnuo u današnjem evanđelju – riječ Božju slušala i čuvala je – pamtila, prebirala i po njoj živjela.

Riječ Božja ušla je u Marijin život, oblikovala ju i poticala njenu vjeru na rast. 

Riječ Božja učinila ju je Majkom Božjom.

Riječ Božja učinila ju je – a to je još blaženije – učenicom Isusovom.