Popiti dobru kavu i pojesti nešto ukusno i danas je navika mnogih Zagrepčana. Ta se navika proteže još iz devetnaestog stoljeća kada je narastao broj ugostiteljskih objekata, kako u gradu Zagrebu, tako i u ostalim gradovima hrvatskih zemalja.

Tada je donijet  zagrebački statut koji je definirao kavane, krčme i gostionice.

On krčmu opisuje kao: «… posao koji se bavi  podavanjem jela nepodržanu izboru po jestveniku i pila svake vrsti izuzam žgana žestoka pića (sve vrsti žganica i likeri)». Zagrebački statut kavanu definira kao: «… posao gdje se stalno dobiva kave, čaja, čokolade, spirituoznih pićah (sve vrsti žganice i likeri), razhladjujućih pićah i za njih potrebnih sokovah, sladoleda i napokon peciva, što se troši uz izbrojene gore užitne predmete … gdje ima barem jedan biljar za porabu općinstva».

Što bi ustvari značilo da su kavane bile uglaženije za više društvo, a krčme za siromašnije. U krčmama se većinom prodavao alkohol (no bilo je tu i hrane), dok su se u kavanama nudile razne torte te skuplja i kvalitetnija pića. Razlika gostionice i krčme bila je u udjelu uglednika koji ih posjećuju.

O krčmama se može saznati kakvo je društvo, ovisno o dobu dana, zalazilo u njih. Pa kažu da su ujutro tamo dolazili seljaci i trgovci. Oko podneva dolazili su ljudi koji su radili u okolici, neki su uzimali i hranu za van, a puno ih je uzimalo na dug. Navečer se u krčme i gostionice dolazilo zbog zabave, tad su većinom dolazili službenici, profesori itd. pa čak i neki glumci, pjevači, političari… Poznata krčma bila je „K lipi“ u današnjoj Teslinoj ulici.

O kavanama u Zagrebu najviše je pisao književnik, ali i nekadašnji zagrebački gradonačelnik August Šenoa. Prvi gosti koji su ujutro dolazili u kavane bili su ljudi koji su išli na posao, kasnije, nakon ručka ljudi su dolazili na kavu. U kavanama su se mogle čitati novine, igrati biljar i još kartaške igre. Radno vrijeme kavana prema zagrebačkom statutu bilo je do 1 ujutro, ako bi se prekoračilo plaćala se kazna. Kavane su posjećivali bogatiji slojevi.

Što se tiče unutrašnjosti tih kavana od namještaja tu su bili stolovi većinom okrugli i četvrtasti i stolice, od materijala lakog za održavanje, najčešće od mramora. Stolovi u gostionicama su imali bijele stolnjake. Kavane su imale visoke stropove, bile su prostrane. Na zidovima u kavanama bile su slike, zrcala i imale su velike prozore.

Poznate kavane bile su: Velika kavana današnji hotel Dubrovnik na Trgu bana Jelačića, u nju su dolazili trgovci, putnici i razni drugi ljudi pa su ju nazivali „Burzom“

Postojale su i kavane Corso i Paris, tamo dolaze visoki časnici. Dok kavanu Bauer  posjećuju boemi, a političari su najčešće odlazili u Narodnu kavanu.

Autor: Anja Živec, studentica 1. godine preddiplomskog studija povijesti