Rečenicu “L’état c’est moi”, u prijevodu „Država to sam ja“, rekao je šesnaestogodišnji Le Roi Soleil (hrv. Kralj sunce), Luj XIV. i njome „opisao“ apsolutizam.
Poznati francuski kralj, Luj XIV. rodio se u dvorcu Saint-Germain-en-Laye 5. rujna 1638., a nazvan je Louis Dieudonné (bogomdan) jer je bio smatran darom Božjim s obzirom da je njegova majka Ana Austrijska prije njega izgubila četvero djece. Luj je sa samo 4 godine, 1643. nakon smrti svojega oca, kralja Luja XIII. došao na prijestolje. S obzirom da je bio dijete njegova je majka preuzela ulogu regenta, dok je za glavnog ministra imenovala Lujeva kuma kardinala Mazarina. Luj XIV. okrunjen je s 15 godina, tj. 1654., a potpunu je vlast dobio tek nakon smrti Mazarina. Godine 1660., nakon Pirinejskog mira oženio se kćeri španjolskog kralja Filipa IV., Marijom Terezijom (ne habsburškom kraljicom). Od njihovo šestero djece preživjelo je samo jedno. Kralj je, zna se, imao puno ljubavnica pa tako i više od desetero izvanbračne djece. Kad je 1661. godine preuzeo vlast, Luj XIV je na državna mjesta postavio ljude odane njemu iz nižih slojeva, a iz državne uprave je uklonio plemstvo.
U doba Luja XIV. Francuska je uzdigla na kulturnoj razini, sam kralj je bio veliki pobornik umjetnosti, koju je prema nekim tvrdnjama koristio kao propagandu apsolutističke vlasti. Tako je u Parizu osnovana Kraljevska akademija za slikarstvo i kiparstvo gdje se isticao Jean-Babitiste Colbert. Također, jedan od poznatijih simbola vladavine francuskog kralja Luja XIV. je dvorac Versailles, koju je sagradio Luj XIII. kao lovački paviljon. Važnu ulogu u dekoriranju palače imao je Francois Girardon. Ta će građevina postati kraljeva prijestolnica, ali i kulturno i političko središte Europe.
Luj XIV. želio je da Francuska bude jaka Europska sila te je često vodio ratove. Tako je ratovao protiv Nizozemske, Španjolske i Habsburške Monarhije. Sudjelovao je i u ratu za španjolsku baštinu, što je ujedno bio i posljednji rat u kojemu je sudjelovao.
Osim što je bio opsjednut izgradnjom dvorca Luj XIV. svakodnevno je priređivao zabave i uživao u raskoši. Umro je u svojoj palači 1. rujna 1715. godine od gangrene, a jedna od njegovih posljednjih rečenica bila je: „Ja odlazim, ali država ostaje zauvijek.“
Autor: Martina Špilek, studentica 1. godine preddiplomskog studija povijesti
