Četvrta u nizu tribina u Godini vjere, ovog puta s naslovnom temom „Vjerujem u Crkvu katoličku“ održana je na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u srijedu 20. ožujka. Sudjelovali su dr. Anđelko Domazet s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i umirovljeni profesor sa zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta dr. Žarko Puhovski. Tribinu je moderirala pročelnica Studijskog odjela povijesti HKS-a dr. Ines Sabotič.
Govoreći o apostolskoj ispovijesti vjere, dr. Domazet se dotaknuo triju osnovnih tema: Crkve kao predmeta vjere, njezine naravi i poslanja te vjerodostojnosti u vremenu modernizacije i globalizma. Naznačio je razmišljanja koja osporavaju Crkvu, sažeta rečenicom „Isus da, Crkva ne“. „Crkva je zajedništvo onih koji su povjerovali u Isusa kao Krista, koji se smatraju braćom i sestrama te na Isusov način grade zajedništvo“, definirao je splitski profesor. Razložio je osnovne pojmove poslanja; kraljevstvo, svijet i Crkvu te istaknuo važnost veće spremnosti na javnu crkvenu samokritiku i preuzimanje odgovornosti za situaciju u hrvatskom društvu. Zaključio je potrebu povratka Crkve služenja, posebno u Godini vjere.
U svom predavanju dr. Puhovski najviše se bavio pitanjem „što se zbiva s Crkvom u demokratski ustrojenoj zajednici“. Ističući kako u demokraciji važi načelo „bit je forma, forma je bit“ naglasio je potrebu poštivanja određenih odluka, što ne mora samim tim značiti i njihovo prihvaćanje (prihvatiti jednu vrstu relativiziranja). Promišljajući treba li odrediti teme koje nisu pogodne za demokratsku raspravu, napomenuo je kako se time prihvaća logika civilnoga društva umjesto logike političke zajednice. Ističući važnost suradnje vjernika i nevjernika u svakodnevnom odlučivanju kao rješenje dr. Puhovski vidi implicitno prihvaćanje mogućnosti da druga strana ima pravo – dopuštanje da Bog postoji iz nevjerničke pozicije, i obratno).
U raspravi se dr. Domazet osvrnuo na Crkvu u sekularnom ozračju demokratskoga društva, pitajući se je li hrvatsko društvo ususret Europskoj Uniji pluralističko ili laicističko, točnije promovira li slobodu od vjerovanja ili slobodu za vjerovanje. Govoreći o, kako smatra, političkoj aktivnosti Crkve, dr. Puhovski naglasio je kako se u Hrvatskoj pokazalo da je Katolička Crkva „politički bolje djelovala u vrijeme kada demokracije nije bilo“. Raspravljalo se detaljnije o terminu vjerodostojnosti, temeljnim točkama koje bi demokratsku zajednicu dovele do rješenja problema (primjer zdravstvenog odgoja u školama), kao i vlastitim svjedočenjima vjere i duhovnosti, odnosno ateističkoga opredjeljenja.
Autor: Tomislav Šovagović, novinar Glasa Koncila
[cycle3]
