Članovi obitelji koji pripadaju različitim generacijama na drugačije načine koriste i odnose se prema digitalnoj tehnologiji. Često se stoga govori o digitalnim domorocima (engl. digital natives), odnosno djeci koja su odrastala u digitalnom dobu i digitalnim imigrantima (engl. digital immigrants), koji su se s digitalnom tehnologijom susreli kasnije tijekom svog života (Coyne i sur., 2013; Prensky, 2001). Priznata stručnjakinja Sonia Livingstone (2018) ističe kako je navedena podjela zapravo mit jer pretpostavlja da djeca znaju o tehnologiji više od svojih roditelja, a za takve pretpostavke nema dokaza. Naime, iako su djeca sklonija eksperimentiranju na internetu i s tehnologijom, to ne znači da razumiju internet, tehnologiju i načine na koje se ljudi ponašaju u internetskom okruženju. Dakle, iako nam se čini kako djeca savršeno prstićima “barataju” po ekranima digitalnih uređaja potrebna im je pomoć i podrška roditelja koji će ih usmjeravati na kvalitetne sadržaje i štititi od onih loših.

 

Izvori:

Coyne, S. M., Padilla-Walker, L. M. i Howard, E. (2013). Emerging in a digital world: a decade review of media use, effects, and gratifications in emerging adulthood. Emerging Adulthood, 1(2), 125-137. https://doi.org/10.1177/2167696813479782

Livingstone, S. (2018). Six myths about children in the digital age. // Parenting fordigital future: A blog about growing up in a digital world. https://blogs.lse.ac.uk/…/six-myths-about-children-in…/

Prensky, M. (2001). “Digital Natives, Digital Immigrants Part 1”. On the Horizon, 9(5), 1-6. https://doi.org/10.1108/10748120110424816