Svake godine sveta misa zahvalnica za akademsku godinu i druženje nakon mise označavaju kraj predavanja, seminara a, za neke, i ispita. Za neke je to bio i znak i zadnjeg dana nastave i završetak preddiplomskog ili diplomskog sveučilišnog studija.
Pridržavajući se propisanih epidemioloških mjera i prilagođavajući se novonastalim okolnostima uzrokovanim pandemojom COVID-19 misi zahvalnici održanoj u petak, 3. srpnja 2020. prisustvovali su zaposlenici Sveučilišta i predstavnici studenata.
Sveto misno slavlje predvodio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić. U koncelebraciji s rektorom bili su prof. dr. sc. Jerko Valković, pročelnik Odjela za komunikologiju, doc. dr. sc. Krunoslav Novak, zamjenik pročelnika Odjela za komunikologiju i vlč. Odilon Singbo, sveučilišni kapelan.
Uz spomendan svetog Tome apostola rektor Tanjić je u svojoj propovijedi istaknuo da današnji, svima dobro znani odlomak Ivanovog evanđelja koji govori o nevjernom Tomi, kazuje da vjera u Uskrslog Isusa nije nadljudski napor, nije nešto što bi trebalo biti ili jest privilegij samo posebno nadarenih. Ona se ne temelji na sposobnostima vlastitog duha i uma nego na otvorenosti i povjerenju u Duh Uskrsloga, koji donosi mir i radost. “Vjera nije ni slijepa. I u trenutcima najvećega zanosa i oduševljenja, kada se čini da sve drugo nestaje, svima nam želi posvjedočiti da vjera u Uskrsloga nije ideologija koja traži jednoumlje i nije jednostavan emocionalni stav koji odiše neupitnošću. Vjera ne isključuje pitanja, sumnju, nedoumicu – premda se mnogima čini da se vjera i sumnja isključuju. Ne isključuju, i stoga što se može početi vjerovati samo ako se sumnja da je ono što nam se nudi kao stvarnost jedino moguće i prihvatljivo.
Mnogi smatraju da onaj tko vjeruje ne smije sumnjati, ne smije propitkivati i da se mora bez pridržaja prepustiti onome, kome se vjeruje. Ipak, znamo da vjerovati u Krista ne znači biti fanatik i fundamentalist i da vjerovanje traži pristanak razuma kako bi taj čin bio ljudski i odlučujući za naš život.
Znamo da vjera ne isključuje sumnju, već i zbog toga što sigurnost vjere ne počiva prvenstveno na racionalnim razlozima, nego je stvarnost kojom nikada ne možemo u potpunosti raspolagati. Ona je prvenstveno plod milosti i stoga nam u dvostrukom smislu ne stoji jednostavno na raspolaganju. Na vjeru se ne može prisiliti nikakvim argumentima i vjeru se ne može osigurati samo kroz racionalno utemeljenje, bez obzira koliko je ono važno u životnom sučeljavanju sa sumnjom, jer vjera je izazov koji se temelji na obećanju i nadi – poziv vjerovati tome obećanju, punom nade, koju nam nudi Krist. Neuvjetovana sigurnost vjere želi ljude pridobiti za perspektivu nade. To je važno za sve, pa i za naše Sveučilište na kraju ove akademske godine.”- rekao je rektor Tanjić.
Na kraju propovijedi rektor je poručio da je jedino Isus onaj koji je sposoban preobražavati naše sumnje i povesti nas tamo kamo to nitko drugi ne može da, ispunjeni mirom, preobražavamo svijet onako kako je On to činio.
Kao akademska zajednica imamo puno razloga za zahvalnost Bogu u ovoj akademskoj godini: zahvalni smo za prvu generaciju komunikologa koji su završili svoj diplomski studij, zahvalni smo što nitko od naših studenata, sveučilišnih nastavnika i djelatnika nije smrtno stradao u potresu, što naša zgrada u kojoj radimo i odražavamo nastavu nije znatno stradala, što su naši studenti i nastavnici radili sve vrijeme pandemije, a naši profesori i studenti Odjela za sestrinstvo nesebično se davali pacijentima. Zahvalni smo Bogu što smo prepoznali koliko nam znači zajedništvo i koliko nam znači naše Sveučilište jer #hkszajednosmojaci.
