Na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (HKS) 22. svibnja obilježen je 54. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija u organizaciji Odjela za komunikologiju HKS-a, Odbora Hrvatske biskupske konferencije za sredstva društvenih komunikacija i Hrvatskoga društva katoličkih novinara (HDKN).
Tema ovogodišnjega dana je Online komunikacija Crkve – izazovi i prilike.
Na samom početku domaćin, rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić izrazio je dobrodošlicu svim sudionicima i onima koji prate program preko elektroničkih medija. Istaknuo je kako su Sveučilište, društvo i Crkva „u izvanrednim okolnostima upotrijebili mogućnosti tehnologije na najbolji mogući način. Naravno, svjesni riječi pape Franje“ kako Crkva nije i ne može biti virtualna stvarnost.
Primijetio je kako su mnogi bili iznenađeni „snažnom prisutnošću Crkve i vjernika u prostoru društvenih komunikacija“ tijekom pandemije. Podijelio je iskustvo drugih mjesnih Crkava i biskupskih konferencija koje „razmišljaju i kritički promišljaju kako nastaviti i produbiti pozitivna iskustva i prilike koje su se stvorile ovakvim načinom evangelizacije, uz sva opravdana i legitimna pitanja o teološkoj, liturgijskoj, duhovnoj vrijednosti ovako posredovane stvarnosti vjere“. Spomenuo je kako je svakoga jutra 4 milijuna Talijana pratilo prijenose jutarnjih misa pape Franje. „To su prilike koje Crkva u svom evangelizacijskom poslanju treba iskoristiti, zaključio je rektor HKS-a. Na kraju govora zahvalio je organizatorima, čestitao medijskim djelatnicima Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija te je čestitao dobitnicima nagrada HDKN-a.
Potom je generalni tajnik HBK hvarski biskup dr. sc. Petar Palić održao uvodno predavanje na naslovnu temu. Podsjetio je na riječi sv. Ivana XXIII. s otvaranja Drugoga vatikanskog koncila o potrebi razlikovanja poklada vjere i načina njegova navještanja. Primijetio je da se u vrijeme pandemije koronavirusa dogodio „online“ procvat pastoralnih inicijativa te izazvao različite stavove. Zaključio je činjenicom „da nam online komunikacija poboljšava život, olakšava stvari, ali nikako ne može i ne bi smjela postati zamjena za stvarne kontakte“.
Osvrnuo se i na opasnost virtualizacije crkvenoga života na koju je nedavno upozorio Sveti Otac. „Papa Franjo nas, između ostalog, podsjeća da je komunikacija autentična ako gradi, a ne uništava, te ako je ponizna u traženju istine“, kazao je mons. Palić. Zaključio je „da će da će situacija s koronavirusom promijeniti dosta toga i u društvu i u Crkvi“ te će u budućnosti neke stvari trebati zadržati, a suvišne odbaciti.
Uvodno izlaganje održao je i pročelnik Odjela za komunikologiju HKS-a prof. dr. sc. Jerko Valković. Izrazio je zadovoljstvo što se unatoč specifičnim okolnostima i ove godine obilježava Dan sredstava društvenih komunikacija i to s aktualnom temom. Osvrnuo se na aktualnu raspravu o prijenosima misnih slavlja te rekao kako su oni zapravo bili među najstarijim oblicima radijskih i televizijskih programa. Bili su prihvaćeni bez poteškoća od strane medija jer nisu zahtijevali profesionalne glumce ni scenarije.
Dr. Valković izložio je kratki povijesni razvoj prijenosa misnih slavlja i pitanja koja su se uz nju pojavljivala. Prvi radijski prijenos bio je najvjerojatnije 1925. u Njemačkoj. U Hrvatskoj je samo godinu dana kasnije Radio Zagreb prenosio pjevane dijelove božićne mise iz zagrebačke katedrale. Odmah 1926. praški nadbiskup je poslao upit Svetom oficiju je li prikladno prenositi misu. Odgovor je bio: „Nije prikladno.“ Također se u to vrijeme pojavilo pitanje ispunjava li bolesnik obvezu prisustvovanja nedjeljnom euharistijskom slavlju slušanjem prijenosa. Odgovor je bio negativan, rekao je dr. Valković. Spomenuo je kako su prvi televizijski prijenosi misa bili na Božić 1946. iz Pariza i New Yorka.
Zatim je izložio nekoliko teoloških pogleda na pitanja o profaniranju mise i o naravi sudjelovanju onih koji prate misu preko medija. Zaključio je kako „medij ne promatra stvarnost kako ju promatra obred jer se medij zaustavlja samo na vanjskim znakovima, na samoj obrednosti, te ne zahvaća i ne prikazuje stvarnost kako ju promatra obred, odnosno, kako ju doživljava sudionik obreda. Vjernik u crkvi nije samo gledatelj, već i sudionik. On sudjeluje u obredu te ga gleda i doživljava na vlastiti način. Riječ je ne samo o gledanju i promatranju već je posrijedi drukčiji pristup, budući da sudjelovanje u obredu pretpostavlja aktivno ulaženje i udioništvo u liturgijskom slavlju. … Mediji imaju u vidu gledatelje, obred ne stvara gledatelje već poziva na sudjelovanje.“
Uslijedio je okrugli stol, a nakon njega su dobitnicima dodijeljene godišnje nagrade HDKN-a.
Tekst: Ika.hr
