Zagreb, 8. svibnja 2020.

U petak 8. svibnja u Zagrebu, u 44. godini života, iznenada je preminula teologinja dr. sc. Vikica Vujica, voditeljica Odjela za studentski standard i potporu studentima na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Vikica Vujica počela je raditi na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u listopadu 2019. godine. U pola godine rada na Hrvatskom katoličkom sveučilištu osvojila je kolegice i kolege svojom neposrednošću, marljivošću, znanjem, suradljivošću, duhovitošću i nenametljivim te dubokim svjedočenjem vjere.

Dr. sc. Vikica Vujica rođena je u Kaknju 9. siječnja 1977., kao najstarije od troje djece u obitelji Ane i pok. Nikice. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u Kiseljaku, 1995. je upisala Vrhbosansku teologiju, današnji Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu, gdje je diplomirala 2002. Radno iskustvo započela je kao novinarka u Katoličkom tjedniku, a 2004. upisala je poslijediplomski studij religija u Rimu. Od 2011. do 2016. radila je kao asistentica na Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, a od 2016. bila je pročelnica Ureda za pastoral braka i obitelji i za informiranje, savjetovanje i posredovanje u pastoralu rastavljenih Dubrovačke biskupije. Na Fakultetu misiologije Papinskog sveučilišta Gregoriana obranila je 28. lipnja 2017. doktorsku disertaciju naslova: Misticismo per il dialogo interreligioso: Una proposta attraverso gli studi di Raimon Panikkar e Thomas Merton (Misticizam za međureligijski dijalog: prijedlog kroz studij Raimona Panikkara i Thomasa Mertona). Potom je kratko predavala i na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, a od 21. listopada 2019. godine radila je kao voditeljica Odjela za studentski standard i potporu studentima na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

Svojim je prijateljima svjedočila da je sretna zbog dolaska na Hrvatsko katoličko sveučilište te da je na Sveučilištu našla posao, prijatelje i dostojanstvo. Vrsna teologinja, koja je svoju vjeru upila u roditeljskoj kući i oblikovala na raznim životnim putevima, posebno je ljubav gajila za međureligijski dijalog i njegovu važnost za život Crkve, društva i dobrobit svih ljudi.

Svoje teološko znanje i življenje vjere ugrađivala je u svoje svjedočenje ljubavi za Boga prepoznajući ga u bližnjima: najpotrebitijim i najugroženijim članovima društva. Odlučno i ponizno nosila se s nepravdama i trpljenjima i stoga je bila posebno osjetljiva, u duhu djelovanja pape Franje, spram svih onih koji trpe i koji su bili na marginama društva, Crkve i naših srca. Njoj su u središtu bili siromašni, migranti, beskućnici, starije osobe, djeca, ljudi drugačiji od nas, prihvaćanje svih ljudi kao braće i sestara.

Nesebično je darovala svoje znanje kao prevoditeljica s talijanskog jezika. Prevodila je za papu Franju u Sarajevu 2015. godine za njegovog posjeta Predsjedništvu BiH. Prevodila je prethodno i druge govore koji su izrečeni na tom susretu s Papom. Među njenim zadnjim prijevodima je i Križni put s papom Franjom na Veliki petak ove godine.

Bila je aktivni član međunarodnog udruženja aktivnih laika Katoličke akcije, te idejni začetnik mrežnih stranica Fratellanza umana (Ljudsko bratstvo), za koje je često prevodila i pisala tekstove o marginaliziranim skupinama, vjerujući čvrsto u Isusove riječi: “Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt 25, 40).

Voljela je društvo svećenika, redovnika franjevaca iz čije je župe potekla, te laika koji vole Crkvu na hrabar i iskren način. Bila je oduševljena ljudima koji se nisu bojali stati na stranu najslabijih, pa i pod cijenu neprihvaćanja. Imala je mnoštvo prijatelja diljem svijeta koje je upoznala u Rimu. Često je sudjelovala i pomagala u ljetnim kampovima za mlade, radila što god je bilo potrebno, najčešće kuhala.

Živjela je skromno s velikim srcem za druge. Odvajala je velikodušno, ne od svoga suviška, za pomoć drugima u nevolji.

Isusovo milosrđe je živjela doslovno i o tome govorila pozivajući osobito svećenike da budu milosrdni, da daju svoj glas onima koji ga nemaju, da žive Evanđelje, uprljaju ruke ne stideći se Evanđelja i Isusa koji je uvijek bio na strani odbačenih.

Svi se slažu: bila je autentična, direktna i iskrena. Hrabri borac za pravdu. Crkvu je vidjela kao služiteljicu, ne kao onu koja vlada i koja nameće drugima ono što misli i svjedoči. Isus je za nju bio “nevino Janje”, a ne “Tigar”. Sanjala je poniznu i proročku Crkvu u kojoj za svakoga ima mjesta.

„Ova tužna i iznenadna vijest o, za nas preranoj, smrti naše kolegice i prijateljice Vikice zatekla nas je, duboko potresla, stavila na kušnju i ostavila s mnogim pitanjima. Poznavajući Vikicu mogu reći da nam je svojim životom ponudila i jedan veliki odgovor: žalosni, znamo da je duboko vjerovala Raspetom i Uskrslom i vjerujemo da ju je on dočekao na cvjetnoj strani Galileje. Ona nam ne bi dopustila da budemo malodušni i siguran sam da smo stekli prijateljicu i zagovornicu kod Učitelja kojega smo pozvani nasljedovati u skromnosti i jednostavnosti, srca otvorenog za one koji su u nevolji i trpe. Iako je kratko bila s nama na Sveučilištu, Vikica je, kako je posvjedočio i naš sveučilišni kapelan u svom pismu sveučilišnoj zajednici, ostavila neizbrisiv trag svojom osobnošću, vedrinom, predanošću poslu, kolegijalnošću, svjedočenjem vjere i duhom kojim se brzo uklopila u našu sveučilišnu zajednicu i već ju mijenjala na bolje, posebice međuljudske odnose. Osim što je vrijedno radila na administrativnim poslovima, sudjelovala je na znanstveno-stručnim skupovima. Tako je jedno od posljednjih izlaganja imala na Studijskim danima Željka Mardešića u studenome 2019. na našem Sveučilištu s temom Međureligijski dijalog od Koncila do danas. Bogata duha i svestrana, stalno se trudila rasti u vjeri, znanju i brizi za ljude s kojima je živjela i radila. Vjerujem da ćemo je po tome svi pamtiti. Jako će nam nedostajati. Vikica Vujica ostavila je na nas dubok trag kao žena, suradnica i vjernica. Sveučilište i Crkva su njenim odlaskom izgubili osobu koja ih je voljela sa svim njihovim slabostima, ali ih je i mijenjala evanđeoskom logikom obraćenja, tiho i nenametljivo. Siguran sam da će se o njenom doprinosu životu Crkve još puno govoriti i svjedočiti. Izražavamo iskrenu kršćansku sućut njezinoj obitelji i prijateljima.“- poručio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić.