27. travnja 2020.
Homilija rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željka Tanjića
Braćo i sestre,
Danas smo slušali odlomak Ivanovog evanđelja koji nam opisuje što se događalo nakon što je Isus čudesno nahranio pet tisuća ljudi.
Ovaj odlomak šestog poglavlja, u 24 i 25 retku kaže: «kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa i njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa».
Nakon što ih je Isus nahranio ljudi su pohrlili za njim, ljudi ga traže.
Da, Isusa traže mnogi, onda i danas. Mnogi traže Isusa, svjesno ili nesvjesno, vođeni različitim motivima. Mnogi su bogotražitelji među nama. Kada bismo htjeli opisati situaciju vjere i kršćanstva danas mogli bismo reći da među nama postoji veliki broj ljudi koji traži smisao, koji traže istinu, koji traže i Boga, mnogo puta i ne znajući da ga traži.
Njima, mi koji smo susreli Isusa moramo poći u susret i pomoći im da dođu do njega, ali prije toga moramo se zapitati jesmo li stvarno i kako smo našli Isusa.
Ako pogledamo današnje evanđelje onda ćemo vidjeti da ima mnoštvo razloga zbog kojega ljudi traže Isusa, pa i mi. No, često ti razlozi nisu vođeni onim nutarnjim motivom koji Isus izriče danas na kraju evanđelja. «Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao, zbog njega samoga jer je on uistinu Sin Božji».
Oni koji su išli za njim tražili su ga ponajprije jer ih je nahranio tjelesno i materijalno. Tražili su ga iz vlastitih osobnih, često i sebičnih motiva. Često su ti osobni i sebični motivi i naši motivi koji traže znak. Želimo da Isus nahrani naše želje, naše čežnje, naša iskustva. Sve ono što bismo htjeli da Bog radi nas samih učini. Ti motivi mogu biti i društveni, mogu biti politički, mogu biti često i nama naizgled najispravniji crkveni. Ali jesu li to motivi traženja koji nas vode do one duboke iskonske vjere i povjerenja u Isusa? I u današnjem evanđelju mnoštvo ga je oslovilo s «Učitelju» jer su shvatili da je ono što On čini i govori posebno, ali ipak nisu mogli do kraja i u potpunosti proniknuti u posebnost njegove Osobe i poruke. Žele razumjeti i zato ulaze u dijalog s njime, zato ga pitaju. Isus prihvaća s njima razgovor, kao i sa svakime od nas, bez obzira koji bili motivi zbog kojih ga tražimo.
Isus ulazi u dijalog s onima koji ga traže. On ulazi i u dijalog s nama jer dobro poznaje naša srca, naše misli, dobro poznaje i sebične razloge zbog kojih ga često puta tražimo. I to nam priznaje: «kažem vam tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenje, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili ste se». Dakle, vidjeli su znamenja, a ipak ne vjeruju do kraja. Zato ih Isus upozorava i vodi pravim putem, on ima strpljenja za njih i odgovara na ta njihova pitanja, ali oni i dalje nastavljaju svojom logikom razmišljanja koja teško prihvaća Isusovu besjedu i životno poslanje. Nisu se dovoljno otvorili njegovom Duhu, nego i dalje pretpostavljaju svoje traženje njegovom nalaženju njih samih u tom istom traženju. Za traženje je nužna otvorenost i spremnost ići onkraj vlastitih motiva i razloga traženja.
Neka ovaj naš današnji euharistijski susret s Kristom uskrslim, bude mjesto, trenutak, slavlje, u kojem susrećemo onoga koga tražimo vjerujući da je on onaj kojega je Otac nebeski poslao, koji nas hrani hranom koja ne propada i koja ostaje za život vječni, kako bismo mogli biti njegovi svjedoci i kako bismo mogli pomoći mnogima koji ga traže, da ga nađu. Ali istovremeno hraneći se nepropadljivom hranom njegove prisutnosti i mi pročišćavamo motive zbog kojih ga tražimo. Da ne mislimo da smo mi oni koji ga uvijek traže ispravnih motiva. Da ne mislimo da je naše traganje za Bogom uvijek pravedno i istinito, a drugih nije. I mi u poniznosti trebamo priznati da ga često tražimo jer nas on siti i onim što smo mi htjeli, ali ne vidimo da nam on samoga sebe daje. Otkrijmo iznova tu njegovu prisutnost, budimo uvijek tražitelji Isusa i pomozimo drugima da ga zajedno s nama nađu.
