PSIHOLOGIJA U KRIZNIM SITUACIJAMA

Jedno od važnih pitanja je pitanje mogu li se u ovakvim situacijama drugi ljudi osloniti na mene i mogu li se ja osloniti na druge ljude? Nakon prvih trenutaka normalne sebičnosti u teškim životnim okolnostima, kad najprije treba spašavati svoj život i živote svojih bližnjih, možemo li se okrenuti prema drugim ljudima i pitati ih što oni trebaju?

Suvremena psihologija uključena je danas u sva područja ljudskog života i djelovanja – u zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi, sportu, vojsci, policiji …. U svim tim područjima svojim spoznajama nastoji pozitivno utjecati, primjerice na područje prevencije, dijagnostike i rehabilitacije poremećaja, psihičkog zdravlja djece i odraslih, postizanja boljih rezultata u individualnim i grupnim sportovima, selekciji kandidata za različite poslove …

Posebno područje psihologije je primjena njenih spoznaja u kriznim situacijama, a u takvoj se danas svi mi nalazimo zbog pandemije koronavirusa i potresa, čije fizičke i psihičke posljedice i dalje osjećamo. To je specifično područje rada psihologa, zasnovano na proučavanjima dosadašnjih sličnih situacija. Iz njih smo naučili kako krizne situacije djeluju na individualnoj i kolektivnoj razini i u različitim okolnostima. One su nam omogućile da konstruiramo, planiramo i provodimo različite specifične tehnike i postupke kriznih intervencija kako bi se ublažile posljedice krizne situacije, govorimo o učinkovitoj komunikaciji u pristupanju pojedincu i skupinama u kriznim situacijama, a bavimo se i poteškoćama u kojima se takvim situacijama nalaze i sami psiholozi-pomagači, koji također osjećaju posljedice pomaganja ljudima u kriznim situacijama. Ponosna sam što su psiholozi širom Hrvatske na mnogobrojne načine uključili da svojim spoznajama i vještinama pomognu drugim ljudima.

Svi ljudi se u ovakvim kriznim situacijama često osjećaju osamljeno unatoč svih dostignuća modernih tehnologija i dok s drugim ljudima komuniciraju samo online, i sve nas prati osjećaj straha i bespomoćnosti dok nas iz najljepšeg jutarnjeg sna budi snažan potres, pa možda i danima nakon toga ne spavamo dobro ili se trzamo na svaki zvuk, a možda imamo i elemente posttraumatskog stresnog poremećaja. Prati nas osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti i nemogućnost kontrole nekih vanjskih okolnosti. Nedostaju nam one sitne stvari koje čine život, a koje smo možda prestali primjećivati u “normalnim” uvjetima – osmjeh, dodir ruke pri susretu, zagrljaj, kava na popodnevnom suncu… Ovo vrijeme nas podsjeća da treba uživati u svakom trenutku koji nam život daje, davati sebe, ne uzimati druge zdravo za gotovo…

Hoćemo li iz ovog nešto naučiti? Psiholozi vam odmah mogu puno toga reći o zakonitostima učenja i pamćenja, ali vam isto tako mogu reći da to ovisi o čovjekovoj spremnosti da nešto nauči ili da promijeni svoja ponašanja na temelju proživljenih iskustava. Jesmo li stvarno spremni učiti? Hoćemo li na temelju sada doživljenog moći promijeniti svoja ponašanja u budućnosti? Psihologija i psiholozi vam u tome mogu pomoći, ali vi sami morate odlučiti o smjeru svojeg života nakon ovakvih traumatičnih  životnih iskustava.  I da, jedno od važnih pitanja je pitanje mogu li se u ovakvim situacijama drugi ljudi osloniti na mene i mogu li se ja osloniti na druge ljude? Nakon prvih trenutaka normalne sebičnosti u teškim životnim okolnostima, kad najprije treba spašavati svoj život i živote svojih bližnjih, možemo li se okrenuti prema drugim ljudima i pitati ih što oni trebaju? Krizne situacije iz nas trebaju izvući mudrost, ljubav prema drugima, empatiju, ljudskost, trebale bi nas potaknuti da u sebi probudimo ono najbolje što imamo – solidarnost, ljubav, zajedništvo i ponos.

Mislim da nam je u ovo krizno vrijeme to pokušalo dati i naše Sveučilište, i kroz ovu rubriku i kroz  svakodnevni prijenos Sv. Mise, kroz naš Centar za psihološko savjetovanje te kroz timove psihološke i duhovne podrške koji su dostupni na e-mail adresama psiholoska.podrska@unicath.hr i duhovna.podrška@unicath.hr, kao i osnivanjem Fonda solidarnosti za stradale od potresa i bolesti i nizom drugih aktivnosti.

A posebno me veseli neki novi osjećaj zajedništva nastavnika i studenata. Zadnjih godina započeli smo niz aktivnosti koje zajedno provode naši nastavnici i studenti, primjerice aktivnosti obilježavanja Tjedna psihologije i Tjedna mozga, naše međunarodne znanstveno-stručne skupove, ali mi se čini da se to zajedništvo sada na neki način učvrstilo i pojačalo. Naši se studenti – unatoč svojim strahovima, osjećajem bespomoćnosti, a poneki i u uvjetima oštećenih domova – s puno ljubavi i veselja uključuju u razne aktivnosti i hvala im na tome.  

Hvala studentima psihologije koji su pokazali kako izgleda psihologija u doba korone, kad su nas sve dirnuli svojom pjesmom, kad u ovim teškim vremenima pokazuju solidarnost, aktivno sudjeluju u nastavi i nizu drugih aktivnosti. Hvala što se javljate kad vam je teško, ali hvala i kad se javljate s riječima podrške.

Hvala također i svim našim nastavnicima koji su se uključili u različite projekte koji će nam omogućiti da kao psiholozi još bolje i učinkovitije reagiramo u nekim budućim kriznim situacijama.

 

Doc. dr. sc. Ljiljana Pačić-Turk
Pročelnica Odjela za psihologiju HKS-a