1.4.2020.
Razmatranje sveučilišnog kapelana Odilona Singboa
Sva naša znanja i tehnologije, očigledno nas neće spasiti pred Bogom. Nemam ništa protiv znanja ni tehnologije koje nastoje biti u službi čovjeka. Međutim, oni nam pomažu samo za olakšanje našeg boravka na Zemlji. Pred Bogom nas neće spasiti, pogotovo ako smo ih koristili protiv čovjeka i stvorenog svijeta. Stoga čuvajmo se znanja i tehnologije koje ne usmjeruju prema ljubavi i ne ojačaju međusobnu ljubav! A što će nas onda spasiti? Spasit će nas unutarnje raspoloženje i predanje kojim prihvaćamo Božju istinu o našem životu. Isus nam stoga jasno poručuje danas: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ Toj istini vjerujemo ne nužno zato što je razumijemo, nego zato što je od našeg nebeskog Oca koji nam želi samo dobro i dati nam istinsku unutarnju slobodu unatoč tragedijama. Prihvaćamo ono što nam Isus kaže, jer znamo da je sam proživio sve to do križa kojeg se posebno spominjemo u ovom korizmenom vremenu, a još intenzivnije u ovom vremenu pandemije. Ne razumijemo sve. Nećemo razumjeti sve. Ali smo pozvani vjerovati da će Bog sve voditi na dobro. Je li nam netko ovo podmetnuo? Ne znam. Je li ovo Božja kazna? Ne bih rekao. Je li Bog zaista s nama unatoč svemu? Duboko u to vjerujem. Je li smak svijeta? Da. Ali onog svijeta koji smo nastojali živjeti u ograničenim okvirima našeg egocentrizma i umišljenosti, našeg praznog intelektualizma i neprimjerenog kritizerstva. Ako nije još smak takvog (moga) svijeta u nama, dao Bog da to bude što prije i da shvatimo jedno: biti čovjek je nešto uzvišeno zbog činjenice da se Bog utjelovio da nam pokazuje sliku prave čovječnosti. A prava čovječnost zove se: ljubav, solidarnost, iskrena briga za bližnjeg i za stvoreni svijet tj. za naš zajednički dom, univerzalno bratstvo u Kristu itd.
Vratimo se na današnje prvo čitanje (Dn 3, 14-20.24-25.28) jer sam toliko zadivljen pouzdanjem ove trojice (Šadrak, Mešak i Abed Nego) nasuprot moći kralja Nabukodonozora. Ova trojica su odbila klanjati se zlatnom kipu kralja, spremna biti bačena u peć užarenu. Svi su se predali osim ovih mladića. Naše društvo može misliti što hoće, ali među nama ima toliko mladića i djevojaka poput ove trojice koji ne žele baciti svoja koljena pred bogovima ovog svijeta, nego samo pred pravim Bogom. Pogotovo kada treba služiti nekom većem cilju, služiti Bogu u ljudima. Ova trojica pokazuju kako Bog vodi hrabre i ponizne i kroz vatru virusa i potresa, žive i zdrave. A ako i Bog to ne učini, pozvani smo mu ostati vjerni. „Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.“ Dakle, spasio li nas Bog od svih tragedija ili ne, pozvani smo ostati vjerni i jednom će nam sve biti jasno koje nam je dobro učinio kroz sve ove nedaće. Ako u ovim trenucima odustajemo od Boga, onda u njega nismo nikada vjerovali, nego samo u njegovu pomoć ili u sliku koju smo imali o Njemu. A to je očito trgovačka i proračunata vjera. Kada zaista vjerujemo u Boga, vjerujemo u sve što čini ili ne čini u vrijeme kada mi želimo. Jednostavno prihvaćamo njegovu volju. Ako nas želi izbaviti iz užarene peći učinit će, a ako pak misli da je to put našeg vječnog spasenja ostat ćemo u peći.
No, poput Joba vjerujemo da je naš Izbavitelj živ. I da će nam donijeti spasenje i pomoći nam ostvariti smak našega ograničenog i sebičnog svijeta za dolazak nove zemlje u kojoj ćemo primjećivati jedni druge kao braću i sestre.
