Deseta regionalna znanstvena konferencija Vjerodostojnost medija o temi Medijska agenda 2020. – 2030. održana je u Zagrebu od 6. do 8. lipnja u organizaciji Hrvatskih studija i Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u suradnji sa Zakladom Hanns Seidel. Cilj konferencije bio je pridonijeti novim teorijskim, metodološkim i istraživačkim smjernicama za novu medijsku agendu u idućem desetljeću, a među 50-ak znanstvenika i stručnjaka s područja medija predavanja su održali i nastavnici s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta doc. dr. sc. Krunoslav Novak, dr. sc. Suzana Peran, dr. sc. Ivan Uldrijan i magistra komunikologije Leali Osmančević.
Predavanje dr. sc. Suzane Peran, u suautorstvu s magistrom novinarstva Anđelkom Raguž, bilo je naslovljeno Odgovornost, povjerenje i vjerodostojnost medija iz perspektive medijskih djelatnika: na primjeru urednika katoličkih glasila. Na temelju provedenoga istraživanja među urednicima katoličkih glasila i radijskih i televizijskih emisija s katoličkim sadržajem, u izlaganju se govorilo o vjerodostojnosti medija u surječju sa suvremenim izazovima medijskome djelovanju: brzinom objave informacija, lažnih vijesti i senzacionalizma. Pri tome je istaknut svojevrsni paradoks jer su katolička glasila s jedne strane po svojoj nakladi i čitanosti manjinska, a s druge strane obraćaju se većini građana; čitanost im je niska, ali vjerodostojnost kod publike visoka. Propitujući aktualnost novinarske prakse u odnosu sa zahtjevima crkvenih dokumenata o medijima te novinarske profesije i etike, predavačice su predstavile stavove urednika o utjecaju medija na kreiranje stavova kod publike, o medijskoj pismenosti, načinima korištenja medija i vrednovanju medijskih sadržaja u njihovu svakodnevnom radu.
Magistra komunikologije Leali Osmančević, u koautorstvu s izv. prof. dr. sc. Viktorijom Car sa zagrebačkoga Fakulteta političkih znanosti, izlagala je rad o temi Promicanje medijske pismenosti kroz medijske sadržaje – uloga javnog medijskog servisa. Cilj rada bio je detaljnim teorijskim pregledom znanstvene i stručne literature dati uvid u ulogu javnoga medijskog servisa i promjena koje su donijele multimedijske tehnologije kao i ulogu u promicanju medijske pismenosti te ponuditi smjernice za medijske djelatnike, ali i za građane kao publiku u čitanju medijskih sadržaja i osnaživanju njihove sposobnosti analize te kritičkoga promišljanja o njima. Također, u radu je prikazana distinkcija između aktivne i pasivne publike te mogućnosti i prednosti korisnika medijskih sadržaja putem javnoga medijskog servisa kao aktivnoga korisnika koji odabire medijske sadržaje i analizira ih te evaluira u skladu s medijskom pismenošću kao preduvjetom za kritički osviještenu publiku.
Vizualna komunikacija u suvremenim medijima pred izazovom vjerodostojnosti bila je tema kojom su se u predavanju bavili doc. dr. sc. Krunoslav Novak i dr. sc. Ivan Uldrijan. Istaknuvši važnost vizualne komunikacije u suvremenim medijima, autori su upozorili kako razvoj tehnologije (posebice digitalne fotografije) te društvenih mreža kao izvora u tiskanim medijima i na internetskim portalima (naročito onih koje se baziraju na vizualnoj komunikaciji poput Instagrama) više no ikada prije u pitanje dovode vjerodostojnost i etičnost vizualnih medijskih sadržaja. Uz to, klasično poimanje autora (fotoreportera ili fotonovinara) kojemu moralna i etička razmatranja moraju biti u samoj srži svakodnevnoga profesionalnog donošenja odluka zamijenjeno je građanima-autorima koji za razliku od profesionalaca nemaju strukturiranih etičkih kodeksa, te je to područje ostalo neregulirano. A upravo tiskani i internetski mediji često prenose objave s društvenih mreža bez ikakva kritičkog odmaka, vodeći se senzacionalizmom kao kriterijem uspjeha kod publike, što pak u prvi plan stavlja etičke prijepore poput manipuliranja i obrade fotografija, kršenja prava na privatnost, prikazivanja žrtava, prelaženja granice dobroga ukusa i sl. Autori stoga istražuju kakva je vizualna komunikacija u suvremenim hrvatskim medijima, ponajprije iz etičkoga aspekta, analizirajući sadržaj internetskih portala u Hrvatskoj prema objavama koje se baziraju na društvenoj mreži Instagram kao izvoru, kako bi odgovorili na pitanja kakvi su ti sadržaji, koliko su relevantni te kakva je vizualna komunikacija prisutna u tim objavama.
