U srijedu 22. svibnja 2019. održana je druga u nizu znanstvenih tribina na Hrvatskom katoličkom sveučilištu pod nazivom „Svemir na različitim skalama – postignuća, otvorena pitanja i budući istraživački smjerovi“.
Na drugoj tribini „Svemir – istraživačka granica i otvoreni problemi“ panelisti dr. sc. Marina Novina, Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić, Hrvatsko katoličko sveučilište, dr. sc. Dejan Vinković, Institut sinergije znanosti i društva dotaknuli su se problema i granica u istraživanju Svemira.
Tribina je započela desetominutnim iznošenjima postavki svakog od panelista.
Prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić istaknuo je da su otvorena pitanja u fizikalnoj kozmologiji povezana uz razumijevanje materijalnog sastava svemira i prirode međudjelovanja, prvenstveno gravitacijskog, u njemu. Brojne vrste opažanja u zadnja dva desetljeća, među kojima se ističu opažanja superovih tipa Ia, ukazala su da se širenje svemira u ovoj fazi njegovog razvoja ubrzava. Predloženi su različiti mogući uzroci ovakvog ubrzanog širenja, od postojanja komponente u građi svemira s negativnim tlakom, nazvane tamna energija, do drugačijeg ponašanja gravitacijskog međudjelovanja na kozmičkim udaljenostima od onog kakvo bi se očekivalo na temelju Opće teorije relativnosti. Nadalje, opažanje osobitosti dinamike na razini prostorne raspodjele materije u opservabilnom svemiru, skupova galaksija pa i samih galaksija ukazuju na postojanje značajnih količina tamne materije u svemiru. Ukoliko uzroke ovih pojava tumačimo kao komponente u građi svemira, razvija se iznenađujuća slika svemira u kojoj oblici materije poznati iz eksperimenata na Zemlji čine manje od 5% građe današnjeg svemira.
Dr. sc. Dejan Vinković iz Instituta sinergije znanosti i društva rekao je: “U ovom trenutku poznato nam je oko 4000 planeta izvan Sunčevog sustava, koji kruže oko 3000 različitih zvijezda. Šarolikost fizikalnih svojstava tih planeta, kao i zvijezda oko kojih kruže, govori nam da se planeti stvaraju oko vjerojatno svih zvijezda. Ovo je spoznaja do koje smo došli zahvaljujući uzletu vrhunske tehnologije senzorike i računarstva, a teorija tek mora do kraja objasniti svo to šarenilo planetarnih osobina. Pritom se jedno pitanje se uvijek postavlja kao najzanimljivije: postoji li negdje planet sličan Zemlji po fizikalnim svojstvima? Iz postojećih podataka možemo s popriličnom sigurnošću reći da je to vrlo vjerojatno, ali da li i na njemu ima života, teško je predvidjeti. No, živimo u uzbudljivim vremenima istraživanja Svemira, gdje nam znanost otvara mogućnosti i za traženje odgovora i na takva pitanja.”
Dr. sc. Marina Novina s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti, sestra dominikanka istaknula je da specifikum predmeta istraživanja, metode istraživanja i istraživačke granice izvori su temeljnih pitanja, tzv. otvorenih problema svake znanstvene discipline. No, ta ista obilježja izravno formiraju, ili deformiraju, naša razumijevanja predmeta koji istražujemo. Svemir pak, kako smo već istaknuli, neklasičan je i zasigurno najsloženiji je predmet kojem možemo usmjeriti svoju pažnju. U tom smislu istraživanje i razumijevanje svemira možemo smjestiti (ograničiti) isključivo na razinu sadržaja i procesa u kontekstu prirodnih znanosti. Iako je riječ o razboritom koraku, ne bi bilo dobro zaboraviti da iz izbora proučavanja predmeta isključivo u kontekstu prirodoznanstvenih metoda ne proizlazi zaključak da je naš predmet istraživanja prikladan samo za istraživanje prirodo-znanstvenim metodama i da nijednom drugom metodom ne možemo zaključiti baš ništa o predmetu naših interesa. Štoviše, takvim zaključivanjem izravno utječemo na (ne)razumijevanje predmeta našega istraživanja. Istaknuta napomena iznimno je važna upravo za suvremena proučavanja svemira koja se pri istraživanju svog složenog ”predmeta” suočavaju s nizom tehničkih i fundamentalnih ograničenja, horizonata koji utječu i na metode istraživanja, otvaraju niz pitanja, a na koncu utječu i na razumijevanje čak i onih ”sadržaja” (svojstava predmeta) koje smatramo samorazumljivima. Na tom tragu, čini se da kod istraživanja svemira među otvorenim pitanjima nalazimo i koncepte kojima se svakodnevno služimo, koji su nam metodološki iznimno korisni, ali čija nam je narav uvelike zagonetna. Kako ih spoznajemo i što su tvar, masa, sila, energija, prostor, vrijeme itd. samo su neka od pitanja na koja nailazimo pri pokušaju razumijevanja svemira. Stoga se komplementaran pristup, kao pogled iz više perspektiva i istraživanje s više razina zasigurno pokazuje kao ono koje nas može barem približiti cjelovitom razumijevanju svemira.
Na kraju izlaganja uslijedila su pitanja i komentari iz publike na koja su sugovornici iscrpno odgovarali. Iduća ujedno i posljednja tribina u ciklusu znanstvenih tribina o svemiru održat će se 5. lipnja 2019. godine.
