U utorak, 23. listopada 2018. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predstavljena je knjiga doc. dr. sc. Tade Jurića “Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku­?” u izdanju Školske knjige. 

Cijenjeni skup pozdravio je u ime domaćina rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić. Rektor Tanjić čestitao je docentu Juriću na provedenom istraživanju i na objavljenoj knjizi, istaknuvši kako se o temi iseljeništva često diskutira i otvoreno govori na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te je dodao: „Bio sam sada nedavno van Hrvatske, u Kanadi i ljudi tamo, naši iseljenici, vide dramatičnost situacije u Hrvatskoj žele nam ponuditi svoju pomoć. Interes postoji i u znanstvenoj zajednici te se puno o temi iseljavanja piše i govori. Ali, nameće se pitanje, kako to što govorimo pretvoriti u djelotvorne politike?“

U ime izdavača Školske knjige skup je pozdravio dr. sc. Ante Žužul, osvrnuvši se na knjigu, rekao je: „Neki bi htjeli da nemamo svijesti o svojemu identitetu. Ali znajte da je smrtni grijeh ljubav prema domovini zvati nacionalizmom. Mi Hrvati imamo poziv postati poduzetnici, a to znači poduzeti nešto, svatko od nas, da se situacija u kojoj smo se našli promijeni.“

Hrvati iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija su pri vrhu motiva koji su pridonijeli iseljavanju.

U knjizi su predstavljeni rezultati prvog empirijskog istraživanja motiva i karakteristika novijih iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku. Istraživanje je provedeno u Njemačkoj među hrvatskim iseljenicima koji su iselili u periodu od priključenja Hrvatske EU-u na uzorku od 1 200 ispitanika.

Knjigu je predstavio recenzent knjige prof. dr. sc. Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu pohvalivši kreativnost i ustrajan rad docenta Jurića, te je postavio tri pitanja i dao odgovor na njih: „Važno je utvrditi koliko se ljudi iselilo, zašto i hoće li se netko vratiti. Odgovor na ovo zadnje pitanje je naravno ne. Odgovor na pitanje koliko se ljudi iselilo je pola milijuna. Zašto su se iselili? Zato što su nezadovoljni radom državnih institucija.“ U svom zaključku profesor Cipek je istaknuo: „U Hrvatskoj se puno priča o temi iseljavanja Hrvata, ali imajte na umu kako je ovo prva knjiga, a u 2018. godini smo, koja monografski iskazuje iseljavanje Hrvata u Njemačku. Ne samo da istraživanja nema dovoljno, nego Hrvatska uopće nema nikakvu demografsku politiku, a ova knjiga pokazuje da naše ljude najviše smeta, i zbog toga odlaze, neuređenost države. Dakle, uz ekonomiju, uzrok emigracije su slabe institucije, a ljudi ostaju jer u Njemačkoj i drugdje dobivaju sigurnost i poštovanje. Bez potonjeg nema budućnosti za Hrvatsku.“

Autor knjige doc. dr. sc. Tado Jurić prije predstavljanja istraživanja prikazao je kratak uvodni film s najvažnijim rezultatima istraživanja.

Istraživanje je pokazalo da Hrvati iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija su pri vrhu motiva koji su pridonijeli iseljavanju.

Prema percepciji samih iseljenika, glavni motivi iseljavanja nisu ekonomski. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da hrvatski iseljenici imaju predodžbu da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Oni koji od takvog stanja dobro žive, nisu ga ni zainteresirani mijenjati.

U isto vrijeme, dok se Hrvatska socijalno, moralno i gospodarski lomi, u Njemačkoj su hrvatski radnici i više nego dobrodošli jer je cijena integracije Hrvata u njemačko društvo vrlo mala ili nikakva, što pak nije slučaj s useljenicima iz drugih kultura.

“Sa svakim iseljenim Hrvatom se zapravo ne gubi samo socijalni kapital zemlje, mogućnost biološke obnove društva i kapital uložen u obrazovanje iseljenika, nego i dobiva visok trošak integracije useljenika koji će doći na njihovo mjesto. Posljedice ovakvog tipa iseljavanja u kojem odlazi vitalno produktivno stanovništvo s kompletnim obiteljima i biološkim i socijalnim potencijalom za obnovu nacije su isključivo negativne i ne donose ništa dobroga. I dok Njemačka usisava radnu snagu iz Hrvatske, odgovor hrvatske države je gotovo pa nikakav. Migracije nikada nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno nego se proizvode. U BiH svjedočimo vrlo vjerojatno povijesnom odlasku Hrvata s tih prostora nakon kojeg povratka više nema. Zaključno se može reći kako se radi o strateškom pomicanju hrvatskog naroda iz etničkih hrvatskih krajeva u etnički njemačke krajeve. Svjedočimo zapravo velikoj seobi hrvatskog naroda. Iseljenici svojim odlaskom kažnjavaju loše politike i političare, ali – ne htijući to – zapravo i sve koji ostaju.” – rekao je docent Tado Jurić. 

Docent Jurić je na kraju svog izlaganja i komentiranja istraživanja ustvrdio: „Političke elite, kada su osvajale vlast, obećale su riješiti problem odlaska mladih iz Republike Hrvatske. Danas govore o ‘razmatranju mjera’. Smatram da je za takvo što pomalo kasno i pitam se zašto nisu obratile pozornost na ovaj problem kada su znanstvenici prvi put uputili na njega, još prije nekakvih deset godina. Mi kao društvo nismo krivi za situaciju u kojoj smo se našli, ali ćemo itekako biti odgovorni ako ništa ne napravimo da ju promijenimo.“

Na okruglom stolu, koji je moderirao doc. dr. sc. Mario Bara s Odjela za sociologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, sudjelovali su prof. dr. sc. Anđelko Akrap, posebni savjetnik za pitanje demografije Predsjednice Republike Hrvatske, doc. dr. sc. Marin Strmota s Ekonomskoga fakulteta Zagreb, doc. dr. sc. Sanja Klempić Bogadi iz Instituta za migracije i narodnosti, doc. dr. sc. Stjepan Šterc s Hrvatskih studija i autor knjige doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.

Profesor Anđelko Akrap ustanovio je da se od 1900. do 2018. godine iz Hrvatske iselilo oko 2 milijuna i 700 tisuća stanovnika. Tome treba pridodati, i pomnožiti taj broj s potomstvom tih ljudi. „Ove brojke najbolje govore o situaciji u kojoj se Hrvatska povijesno, ali i danas nalazi.“ – rekao je profesor Akrap.

Docent Stjepan Šterc je kao početnu tezu iznio stav da nepovratno gubimo radni, intelektualni i reproduktivni potencijal. „Sada se nalazimo na rubu provalije i nemamo više vremena da išta napravimo i obrnemo ove negativne trendove. Ostala nam je, u najboljem slučaju, još koja godina.“- istaknuo je.

Docent Marin Strmota, govoreći iz pozicije poznavanja rada u resornom Ministarstvu, istaknuo je: „Ne oglušuje se politika o struku i narod od jučer jer demografske politike su skupe i dugo im treba da se vide rezultati. A to njima ne odgovara. Neki imaju i taj liberalan nazor ‘pa što ima veze da su neki otišli, drugi će doći’ što je veliki problem jer se s njima ne može razgovarati. Rješenja za demografsku situaciju u Hrvatskoj ima, ali za to nam treba više odgovornih, stručnih i prije svega domoljubnih ljudi.“

Docentica Sanja Klempić Bogadi ustanovila je da Hrvatska nema nikakvu migracijsku politiku: „Nama se uvijek nešto ‘događa’. Isprazne se veliki dijelovi Hrvatske i to se nama ‘dogodilo’. Pod hitno se trebamo početi sustavno baviti ovim problemom.“

Uslijedila je iscrpna diskusija prisutnih gdje se kao rješenje nametnula nužnost povezivanja s iseljeničkom zajednicom u kulturnom i gospodarskom obliku te da se demokratska društva, kakvo smo i mi, isključivo može mijenjati jačanjem državnih institucija.