Svoje si uskrsnuće utkao u povijest svega svijeta. U svaku dušu.

Tvoje je uskrsnuće u svemu, u svakome od nas, prisutnije od svih naših zadanosti i svih naših privida.

A mi ne prestajemo živjeti odviše usredotočeni na ono što već u trenu hlapi.

Ne prestajemo se nadmetati, međusobno se isključivati, tražiti svoje.

Poput učenika u ono vrijeme, u strahu smo zatvorili vrata naših srca. I naše vjere.

 

Darovao si nam vrijeme, sve dane naših života, da nadrastamo sebe, da srastamo u tebi.

A mi se prema vremenu odnosimo kao prema pljevi prepuštenoj nemaru vjetrova ovoga svijeta.

Svojim si uskrsnućem svaki naš trenutak, svaki drhtaj, svaki susret učinio dragocjenim.

Ugazio si novi put kroz ovaj svijet. Kroz naše duše.

Tvoja je volja da i mi postanemo jedno s tvojim putem. S tvojim uskrsnućem.

 

Otkada jesmo, tvoji uskrsni koraci odjekuju našim dušama.

Tvoj uskrsni pogled bdije posred njih.

I mi počinjemo disati čitavim bićem.

Obnavljamo se uskrsnim disanjem.

O Isuse! Uvedi nas u iskustvo tvoje uskrsne prisutnosti. Tvoga uskrsnoga hoda.

I pouči jednostavnosti i ustrajnosti svoje uskrsne ljubavi.

Stjepan Lice