Danas se spominjemo velikog događaja povijesti našeg spasenja: utjelovljeni Božji Sin predao se u smrt da nas spasi: radi nas ljudi i radi našeg spasenja – ispovijedamo u vjerovanju. Kristova muka je vrhunac Božjeg predanja čovjeku. U razmatranju muke, nalazimo istinu o Božjoj ljubavi, ne prema nama kao nekoj bezimenoj masi, već kao pojedincima dragocjenima u njegovim očima.
Predlažem da doma u miru prije sudjelovanja u obredima velikog petka, lagano pročitate odlomak evanđelja po Ivanu (Iv 18,1-19,42), sa stankom nad onim dijelovima koji vas posebno dotaknuli, pogađali. Evanđelist posebno ističe kako Isus potpuno vlada situacijom. On je taj koji daruje svoj život. Nitko mu ga ne uzima. Sam ga daruje. A kakav je moj odgovor na taj njegov čin?
Pozivam vas da posebno promeditirate sedam posljednjih Isusovih riječi na križu. One nam kažu sve o smislu njegova života i smrti. Možete ih meditirati tijekom cijelog dana.
- „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34)
Koliko je potrebna ljubav da bi čovjek izgovorio ove riječi u trenutku kada ga čavlima pribijaju na križ!
Isuse daj mi snage da mogu oprosti onima koji mi zlo čine!
- „Danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,43)
Izgovorena je oslobađajuća riječ trpećem i raspetom razbojniku. On je zadivljen zbog načina na koji Isus podnosi bol i oprašta. Prepoznaje u njemu Pomazanika i povjeri mu svoju sudbinu: „sjeti me se…“ Tu se već objavljuje pobjeda Raspetoga.
Isuse, primi me kod sebe, kada dođe čas da napustim ovu zemlju!
- „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19,25-27)
Prije nego fizički napušta ovu zemlju, Isus se obratio svojoj Majci da joj povjeri ljubljenog učenika: Evo ti sina!, a ljubljenom učeniku povjeri Mariju: „Evo ti majke!“
Isuse, neka tvoja i naša majka Marija pomaže nam biti još više povezani s tobom!
- „Žedan sam!“ (Iv 19, 28)
Žeđ izmorenog tijela, ali i žeđ srca koje komunicira ljubav svim ljudima!
Isuse, neka žeđ tvojeg srca budi žeđ našeg srca kako bismo ljubavi tvojoj uzvratili ljubav!
- „Dovršeno je!“ (Iv 19,30)
Sve što je Otac povjerio Sinu, sve, baš sve je ostvareno.
Isuse, dođi i dovrši u meni i po meni ono što mi je nebeski Otac povjerio!
- „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46)
Isus je od samog djetinjstva uronjen u molitvu psalama. Neposredno prije smrti citira psalam 22. psalam koji završava zahvalom onog koji je bio uslišan.
Isuse, u velikoj muci zavapio si Ocu. Neka tvoj vapaj vodi i nas k Ocu, osobito u trenucima kušnje!
- „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23,46)
Opet jedan citat psalma. Psalam 31. Isus izražava svoje povjerenje u Oca u trenutku kada prelazi k njemu.
Isuse, daj mi umrijeti s tobom u predanosti Očevoj volji !
Odilon Singbo,
sveučilišni kapelan
