Pročelnik Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta izv. prof. dr. sc. Jerko Valković održao je u četvrtak 5. listopada 2017. u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu u povodu svećeničkog dana Sisačke biskupije okupljenim svećenicima predavanje “Crkva u medijima”.
Uvodeći u temu Valković je istaknuo kako mediji nikada ne projiciraju stvarnost, već oni donose sliku stvarnosti te kako se baš u tome krije velika moć manipulacije istinom. „Netko tko meni donosi sliku o nekome ili nečemu tu sliku može iskriviti i ta slika može veoma lako ne odgovarati stvarnosti. Novinari, urednici, snimatelji mogu selektirati i prikazati samo jedan aspekt stvarnosti, onaj koji oni žele… Govoreći o medijima želim reći i da oni nisu jedini akter komunikacije u društvu, ali su svakako temeljni i važan akter. Današnja javnost nikako ne funkcionira bez masovnih medija. Biskup milanski kardinal Martini jednom je rekao da su mediji naš životni ambijent te kao što riba pliva u moru i ona je obuzeta onime što se nalazi oko nje, tako smo i mi duboko uronjeni u medije. Zamislite samo koliko ste od jutros, od kako ste se probudili, pa do sada, indirektno ili direktno susreli medije, a da toga niste ni svjesni. Mladi su danas uronjeni u medije i sve ono što se oko njih događa u apsolutnom smislu. Današnji čovjek u jednom danu svoga života susreće se s više informacija i vijesti nego srednjovjekovni čovjek za čitavog svog života. Za to postoji jedan izraz koji se često spominje u medijskim teorijama, a to je medijski ‘overdose’. On označava kako smo mi danas prenatrpani s najrazličitijim vijestima, a često su te vijesti kontradiktorne. Što je istina? Kada npr. utipkaš u tražilicu riječ ‘Bog’ dobit ćeš na desetke tisuća različitih odgovora. Mi se nalazimo pred jednom velikom kakofonijom, u isto vrijeme nam se nudi strahovito puno ponuda i odgovora. To je ambijent u kojem živi današnji čovjek”, upozorio je predavač.
U nastavku predavač je istaknuo kako postoji velika razlika kako se Crkva u medijima prikazivala u komunističkom sustavu, a kako danas, ali jedno je ostalo isto, a to je da Crkva sama ne stvara sliku o sebi već je stvaraju oni koji stoje iza medija. „Kad govore o Crkvi prvi je kriterij medijima uobičajena medijska logika da i ‘loša vijest je dobra vijest’… Prikazivanje Crkve i općenito vjerske tematike isto tako podliježe kriterijima jer Crkva nije ‘izdvojeni’ dio društva koji bi stajao nasuprot ili pored javnosti. Medije će u životu Crkve zanimati najviše ono što je konfliktno, pogotovo ako je prisutno unutar crkvene hijerarhije. Pozornost će privlačiti i različiti sukobi ili barem nesuglasice u odnosima pojedinac – hijerarhija ili između vjerskih institucija, zatim delikti, skandali i sl. Velik je interes medija za sve što je povezano s okultnim ili ne spada u kategoriju ‘redovitog’ događanja. Stoga i ne čudi da će ‘nadnaravne’ pojave, ozdravljenja i općenito teme koje iskaču izvan uobičajenog zauzimati udarne termine. Usko vjerska tematika nalazi se na rubu interesa medija a cjelokupna pozornost usmjerava se na neka druga područja: politiku, sport, slobodno vrijeme i zabavu. Kao da postojeći kriterij selektiranja pronalazi malo sadržajnih elemenata u vjerskim temama i vjerskom životu. U prostoru javnosti vjeri će se pridavati najveća pozornost ako se u njoj vidi kulturni temelj ili važna odrednica društva. Ponekad će neki vjerski događaji prispjeti u javnost, ali će biti prikazani poput većine ostalih događaja na senzacionalistički način. I onda kada se u medijima govori o Crkvi, veoma se često ona prikazuje u ornamentalno-sentimentalnom okviru i to u kontekstu ceremonija, predstavljajući je kao instituciju koja čuva i produžuje tradiciju. Medije ne zanima svakodnevno življenje vjere i argumentirana rasprava o vjerskim temama. Isto tako, u medijskim izvješćima i općenito govoru o vjerskim temama mogu se uočiti ideološki utjecaji odnosno predrasude prema svemu onome što je vjersko a sve se to danas odvija u kontekstu širenja relativizma”, rekao je prof. Valković dodavši kako bi te rupe i prazninu u društvenim medijima trebali popuniti crkveni mediji.
Na kraju predavač je ustvrdio kako Crkva u Hrvatskoj mora razvijati odnose s javnošću i prilagođavati se novim okolnostima, a svećenici trebaju biti otvoreniji i koristiti se modernom tehnologijom za komunikaciju. Ohrabrivši okupljene kako se kroz male projekte, poput župnih listića i emisija na lokalnim radijskim postajama, može jako dobro doprijeti do vjernika i promijeniti lice Crkve, profesor. Valković je zaključio kako ipak Crkva ima jednu veliku prednost pred medijima, a to je da ona svakodnevno i direktno, u zajedničkim susretima, preko svojih biskupa i svećenika komunicira s javnosti i vjernicima.
Izvor: IKA
