Okrugli stol „Suvremeni jezični izazovi – 50 godina nakon Deklaracije“ održan je u utorak 14. ožujka 2017. godine u dvorani “Blaženi Alojzije kard. Stepinac” na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Sudionici Okruglog stola, istaknuti hrvatski jezikoslovci i profesori, umirovljena profesorica Filozofskoga fakulteta u Zagrebu mr. sc. Nives Opačić, profesor s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Marko Alerić, dr. sc. Lana Hudeček s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Antun Pavlin, profesor hrvatskoga jezika u Srednjoj strukovnoj školi Samobor, poticani pitanjima moderatorice dr. sc. Marijane Togonal s Odjela komunikologije HKS-a, analizirali su stanje suvremenoga hrvatskog jezika 50 godina nakon potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Osvrnuli su se na izazove s kojima se hrvatski jezik susreće u novije vrijeme, u uvjetima globalizacije i dominacije raznih društvenih mreža, modele i metode poučavanja jezika na obveznoj i akademskoj razini, kao i na utjecaj medija i javnih govornika na jezičnu kulturu mladih.
Nakon uvodnih riječi moderatorice dr. sc. Togonal, pozdravne riječi uputio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, koji je naglasak stavio na uočavanje svekolike krize jezične kulture u našoj zemlji, a rješenje vidi u učenju hrvatskoga jezika kao obveznog predmeta na svim obrazovnim razinama bez obzira na struku.
Jezikoslovka i autorica brojnih knjiga i priručnika o hrvatskome jeziku Nives Opačić pozvala je sve studente komunikologije, ali i sve prisutne, da ako žele o nečemu nešto znati, uvijek krenu od izvora. Preporučila im je najprije iščitavanje teksta Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika iz 1967. jer, kako je i nekim primjerima iz života potpisnika Deklaracije potkrijepila, okolnosti pod kojima je donesen taj jednostavno pisan dokument nisu bile jednostavne, a njezini potpisinici, danas svi pokojni osim Radoslava Katičića, ugradili su svoje sudbine u svako slovo toga dokumenta, osobito istaknuti hrvatski lingvist prof. Ljudevit Jonke. Deklaracija je imala bitan utjecaj na Ustav iz 1974., ali i na događanja u Hrvatskoj 1970.-71., poznatija pod nazivom Hrvatsko proljeće. „Danas učenje hrvatskoga materinskog jezika završava s osnovnom školom. Imamo hrvatsku državu, ali gubimo svoj jezik“ – zaključila je Nives Opačić.
Prof. Lana Hudeček reagirala je na nedavno pokrenutu inicijativu skupine hrvatskih intelektualaca u kojoj traže potpisivanje peticije za zaštitu HJ-a od vanjske ugroze. Prof. Hudeček smatra da nije vrijeme ni za kakve peticije i da hrvatski jezik nije ugrožen ničim izvana, nego krivce moramo tražiti u nama samima.
Prof. Marko Alerić u svom je izlaganju istaknuo nespornu činjenicu po kojoj Hrvati imaju pravo na svoj jezik i imaju ga pravo zvati hrvatskim jezikom. „Jezik je činjenica koja se veže uz narod. Načini standardizacije srpskog i hrvatskog jezika posve su različiti. Švedski, danski i norveški jako su slični jezici, ali nitko nikad nije dovodio u pitanje njihovo postojanje niti ih je pokušavao svesti pod isti nazivnik.
Profesor hrvatskoga jezika u srednjoj strukovnoj školi u Samoboru Antun Pavlin naveo je nedovoljan broj nastavnih sati hrvatskoga jezika kao glavni problem zbog kojeg učenici iz škole izlaze s jako niskom razinom znanja materinskoga jezika i još nižom razinom jezičnog izražavanja.
Sudionici Okrugloga stola na HKS-u složili su se da su u svakom jeziku, pa tako i u hrvatskome jeziku, najbitniji znanje, vještina i stav. Da bismo to postigli u Hrvatskoj, potrebno je propisati i omogućiti dovoljan broj nastavnih sati za sustavno učenje i poučavanje hrvatskoga standardnoga jezika, počevši od vrtića pa sve do eventualnih propusta na najvišim akademskim razinama.
