Rođenje djeteta izvor je radosti koju je teško sakriti!

Radost ljubavi koja donosi život

Radost novog početka, divota novog života

Radost nježnosti, krhke ljepote malenog djeteta.

Odjednom čovjek – majka i otac i članovi obitelji – otkrije u sebi pokret neizmjerne ljubavi, s tako snažnim osjećajima: želja da zaštite, da paze, da hrane, da zagrle novog člana obitelji…

Želja da se potpuno daju primajući otajstvo tog malog bića.

Radujemo se zbog rođenja ne bilo kakvog djeteta. Radujemo se zbog svog Spasitelja! Bog je zaista čudesan u svojim djelima. Nije htio ostati u svojem sjaju, na svojem prijestolju daleko od svojih! Spustio se na zemlju, „rodi se u štali radi čovjeka“ pjevamo u ovom milosnom vremenu.

Promatramo li vlastiti život u svjetlu Božićnog otajstva, shvatit ćemo da nam Bog svojim rođenjem vraća svakom čovjeku dostojanstvo povrijeđeno zbog grijeha. Bog nas zapravo upozoriti na milost i veličinu onog biti čovjek. Ukratko možemo reći da nam Božić poručuje ovo: lijepo je i divno biti čovjek! Ta istina traži od nas svjesnost u življenju te ljudskosti, poziva nas da svako naše djelo bude prožeto tom ljudskošću jer je sama ljudskost – upravo zbog Božića – prožeta Božjom milošću.

Božić nas poziva da nanovo otkrivamo djetinju radost koja uvijek tinja u nama, bez obzira na broj naših godina. Živjeti Božić, upravo znači predati se u Očeve ruke, imati povjerenje u njega s velikom nadom, da je naš život, premda često put pogođen raznim neprilikama, oblikovan za radost, za zajedništvo s Bogom, s ljudima. To je istina koju ne smijemo zaboraviti dok slavimo svog Spasitelja! Neka njegov mir prati naše korake u sve dane našega života.

Odilon-Gbènoukpo Singbo, sveučilišni kapelan