Veliki četvrtak. Završava korizmeno vrijeme. Jutarnjom misom posvete ulja u stolnim crkvama diljem svijeta, svećenici okupljeni oko svoga biskupa ordinarija, slave spomen uspostave svetoga Reda. Posvetom i blagoslovom ulja daje im se naglasak na službi Krista svećenika i kralja – Sluge Božjega poslanoga da donosi spasenje i ozdravljenje, upravo ono to će svećenici pomazivanjem krizmenim i bolesničkim uljem činiti u ime Kristovo.
Večernja misa, početak je obreda vazmenoga trodnevlja i prema staroj kršćanskoj tradiciji, večernje slavlje Mise večere Gospodnje pripada obredu velikoga Petka – dana Isusove smrti. Misa večere Gospodnje sadrži nam dva važna momenta za kršćansku duhovnost: uspostava euharistije, slavlja Isusove trajne prisutnosti među učenicima i uz nju poslanje ljubavi. Noć s velikog četvrtka na veliki petak, u našoj tradiciji pobožnosti povezan je s bdijenjem, tzv. Getsemanskom urom, kada vjernici, zajedno s Isusom bdiju iščekujući Isusovu izdaju i uhićenje.
Sadržaj nabijen emocijama, kao da izlazi iz okvira tradicije rimskoga obreda. Ipak, takav sadržaj govori o starini obreda i važnosti značenja za život vjernika. Uspostava sakramenta euharistije vodi nas na izvorište – u dvoranu Posljednje večere gdje se odvija prava drama predanja. Isus zajedno sa svojim učenicima oko pashalnoga stola, i hrana. Zajedništvo postaje tako temelj – biti okupljen oko Isusa, u svečanom događaju, to je temelj euharistije. Potom hrana: kruh i vino, kao dvije temeljne religijske esencije čovjekove egzistencije, po molitvi Isusova predanja postaju njegovo Tijelo i Krv, zalog Njegove trajne prisutnosti. Zborna molitva izražava to otajstvo: slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt predao Crkvi žrtvu novoga Saveza; dok darovna molitva naglašava: kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršuje se djelo našeg otkupljenja: zato daj da dostojno slavimo ta otajstva.
Darovna pjesma, koja u govori o otajstvu u svojoj starini i svečanosti, poziva na zajedništvo:
Gdje je ljubav, prijateljstvo, Bog je ondje.
Kad se dakle sakupljamo mi u jedno.
Nek se više i ne dijele naše misli.
Nek je konac zlobnim svađam, a i raspram.
U sredini našoj neka bude Krist Bog.
Misa večere Gospodnje pred nas stavlja pitanje našega prihvaćanja Isusova mandatuma – njegova obećanja da će ostati zauvijek s nama, prisutni i Uskrsli, u sakramentu euharistije. Pred nas stavlja pitanje ispravnoga shvaćanja njegove žrtve: naše bratske ljubavi, ljubavi koja je spremna predati se i preko granice čovjekova shvaćanja. A u agoniji Getsemanskoga vrta, u prihvaćanju Božje volje, onoga kaleža predanja volji Očevoj, Isus prima na sebe svu samoću, ostavljenost, napuštenost i marginaliziranost svakoga čovjeka; prihvaća na sebe čovjekovu krajnju patnju koja se izražava krvavim znojem na njegovu čelu.
Vlč. Kristijan Kuhar
