Uskrsni ponedjeljak dan je kad još u srcu nosimo radost Uskrsa, no život nas već vraća u svakodnevicu. Taj osjećaj prati i evanđeoski izvještaj koji nam govori o radosti žena koje susreću uskrslog Isusa i odmah dobivaju zadatak što dalje činiti, kao i o nastavku zla koje cijelo vrijeme prati Isusa i njegove učenike. Riječ Božja na taj način govori i nama o zadatku koji nam je vršiti i opominje da nam je uvijek  biti na oprezu.

Zadatak koji smo dobili je svjedočiti radost vjere drugima i širiti dobru vijest. Radost jer znamo da je živi Bog s nama, da se ne bojimo smrti i da naš život zato i s time ima smisla pa i kad se čini da tome nije tako. Danas kada je društvena situacija vrlo ozbiljna i ne daje puno razloga za radost, upravo nam ova jednostavna, ali radosna vijest koju ćemo čuti ili s drugima podijeliti djeluje poput lijeka za umorne duše i snaga za svaki novi dan.

No, unatoč toj radosti, moramo biti oprezni. Gdje je dobro, tu je i zlo, i već tren nakon iskustva opijenosti radošću moramo se vratiti u trenutke ozbiljnosti i mudrosti – nije li to poruka i Isusovog preobraženja i kamenovanja Svetog Stjepana, prvi dan iza slavlja Božića?
Glavari svećenički i starješine potrudili su se proširiti loše vijesti da su Isusovo tijelo ukrali svećenici. Vidljivo je da će u isto vrijeme kružiti radosna, istinita, dobra i njoj nasuprot, lažna i loša vijest. Poznata je uzrečica „Dobar glas daleko se čuje, a zao još dalje“ što potvrđuje i ovaj izvještaj koji navodi da se razglasila loša vijest i ostalo je tako do danas. Upravo zato Isus ženama, tj. nama daje u trajan zadatak da se borimo protiv zla širenjem dobra i dobrih, radosnih vijesti i misli, utemeljenih na uskrsnuću i životu Bogočovjeka Isusa Krista. Za to je potreban trud, ali Isus nas ohrabruje i podupire i govori: „Ne bojte se!“ (Mt 28, 10).

Odgovorimo s radošću na ovaj poziv i budimo Kristovi svjedoci Njegove pobjede nad zlom i smrću i neka nam u tome bude snaga za svaki dan! I: ne bojmo se!