U Republici Hrvatskoj i diljem svijeta 27. siječnja obilježava se međunarodni dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti. Taj dan 1945. godine Crvena Armija je oslobodila 7.500 zarobljenika iz logora Auschitz u Oświęcimu u Poljskoj.
Kao mali doprinos proučavanju teme holokausta, na Hrvatskom katoličkom sveučilištu imali smo prigode 2012. godine ugostiti dr. sc. Esther Gitman koja je i sama preživjela holokaust.
Dr. sc. Gitman izvodila je dio nastave na izbornom predmetu „Sudionici i načini spašavanja Židova u NDH“ koji su tada slušati studenti povijesti 2. i 3. godine. Za studente, djelatnike i goste HKS-a dr. sc. Gitman je održala nekoliko predavanja na kojima je progovorila o temama o kojima je pisala u svojoj knjizi „Kad hrabrost prevlada“ u izdanju Kršaćnske sadašnjosti.
Ovom prigodom sjetit ćemo se posjeta pape emeritusa Benedikta XVI. Poljskoj 2006. godine i osobito dirljivog pohoda sabirnom logoru u Auschwitzu i molitvom za žrtve.
Papa Benedikt XVI u Auschwitzu 2006./Foto: NBC News
O tom posjetu izvještava Glas Koncila od 4. lipnja 2006. sljedećim riječima:
…Tako je nakon četiri dana u kojima je prošao »tragovima« svoga ljubljenog prethodnika na Petrovoj stolici, Ivana Pavla II, drugo apostolsko putovanje izvan Italije završilo na mjestu užasa iz Drugoga svjetskog rata, tamo gdje čovjeku nedostaju i riječi.
Papa je pješice prošao kroz ulaz u logor uništenja ispod natpisa »Rad oslobađa«. Nakon dočeka domaćina, Sveti je Otac otišao do »Zida smrti« gdje su ga dočekali neki bivši logoraši zatvorenici, te je posjetio smrtnu ćeliju sv. Maksimilijana Kolbea, u podrumu »Bloka br. 11«. Položivši svijeću u znak sjećanja na ubijene, vidno dirnut Benedikt XVI. nakon molitve je svakome od 32 preživjela iz logora stisnuo ruku.
Nakon molitve u ćeliji mučenika, franjevca trećoreca Maksimilijana Kolbea, Sveti Otac je automobilom prevezen u »Centar dijaloga i molitve«, katoličku ustanovu uz samo mjesto logora. Tu je ustanovu osnovao nekadašnji krakovski nadbiskup kardinal Franciszek Macharski u suradnji sa židovskim organizacijama, a na tome mjestu »tragedije čovječanstva« pozdravio ga je sadašnji krakovski nadbiskup kardinal Stanisław Dziwisz. Mladi su Papi predali dokumentaciju o radu centra.
Središnji trenutak pohoda sabirnome logoru bila je molitva u Birkenauu. Po dolasku na to tri kilometra udaljeno mjesto uništenja, Sveti Otac je zastao u tihoj molitvi uz veliki »Međunarodni spomenik« za žrtve logora. Potom je prošao uz spomen-ploče na mnogo jezika te je dugo zastajao uz natpise, posebno na njemačkom. U tijeku molitve »nad nebom se nadvio luk duge, biblijskoga simbola pomirenja i Božjega saveza s ljudima«, izvijestio je austrijski Kathpress. Na molitvi s Papom okupilo se oko 4000 ljudi, a među njima je bilo puno predstavnika židovskih organizacija i preživjelih. »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio«, zapjevala su na početku molitve dvojica pjevača. Potom su uslijedile molitve vjernika na romskom, ruskom, poljskom, hebrejskom i engleskom, uz duge stanke u šutnji. Kao posljednji na njemačkom je molio sam papa Benedikt XVI: »Gospodine, ti si Bog mira, ti si sam Mir. Srce željno sukoba ne razumije te, nasilju otvoren smisao ne shvaća te. Daj da svi koji žive u slozi ustraju u miru i da se svi podijeljeni ponovno pomire. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.«
Ovdje riječi postaju nijeme…
»Uzeti riječ na ovome mjestu užasa, gomile zločina protiv Boga i protiv čovjeka koje nema usporedbe u povijesti, gotovo je nemoguće – a osobito je teško i mučno za jednoga kršćanina, za Papu koji potječe iz Njemačke. Na mjestu kao što je ovo nedostaju riječi, u dubini može ostati samo zaprepaštena šutnja – šutnja koja je unutrašnji krik prema Bogu: Zašto si, Gospodine, šutio? Zašto si mogao tolerirati sve ovo? I u tome stavu šutnje duboko se klanjamo u našoj unutrašnjosti pred nebrojenom četom onih koji su ovdje patili i ubijeni; Ipak, ta šutnja potom postaje glasna molba za oproštenjem i pomirenjem, krik živome Bogu da nikada više ne dopusti sličnu stvar«, rekao je Papa na talijanskom. Potom je podsjetio kako je na isto mjesto kao hodočasnik prije 27 godina došao i njegov prethodnik. »Papa Ivan Pavao II. ovdje je stajao kao sin onoga naroda koji je uz židovski narod morao pretrpjeti najviše na ovome mjestu i općenito u ratu.« Šest milijuna Poljaka izgubilo je život u ratu, čak četvrtina naroda. Tu je Ivan Pavao II. uputio upozorenje na poštivanje čovjekovih prava i prava naroda. »Papa Ivan Pavao II. ovdje je bio kao sin poljskoga naroda. Ja sam ovdje danas kao sin njemačkoga naroda, i upravo zato moram i mogu s njime reći: Nisam mogao ne doći ovdje. Morao sam doći. To je bila i ostala dužnost pred istinom i pravom onih koji su trpjeli, obveza pred Bogom biti ovdje kao nasljednik Ivana Pavla II. i kao sin njemačkoga naroda – sin onoga naroda nad kojim je skupina zločinaca dospjela na vlast preko lažnih obećanja, u ime perspektiva veličine, ponovnoga stjecanja časti nacije i njezine važnosti, s predviđanjima blagostanja i također snagom terora i zastrašivanja, tako da je naš narod mogao biti upotrijebljen i zloupotrijebljen kao sredstvo njihove ludosti uništenja i vladanja. Da, nisam mogao ne doći ovamo«, rekao je Benedikt XVI. podsjetivši da je više puta posjetio Auschwitz-Birkenau i dodavši da je došao i kao papa upravo da bi molio za milost pomirenja, ponajprije od Boga koji jedini može otvoriti i očistiti ljudska srca, od ljudi koji su tamo trpjeli, te na kraju milost pomirenja za sve one koji, »ovoga časa naše povijesti, trpe na novi način pod vlašću mržnje i pod nasiljem koje potiče mržnja«. Zašto je Bog šutio u Auschwitzu, zapitao se još jednom Sveti Otac: »Ne možemo istražiti tajnu Božju – mi vidimo samo djeliće i griješimo ako želimo biti suci Boga i povijesti.« Zato čovjek mora ostati ponizan i zazivati Boga: »Probudi se! Nemoj zaboraviti svoje stvorenje, čovjeka!« S mjesta koje je »mjesto sjećanja« Benedikt XVI. je poručio da »prošlost nikada nije samo prošlost«, jer se tiče svih ljudi i pokazuje im kojim putovima ići, kojima ne. Sveti Otac prolazio je među natpisima koji na različitim jezicima – među njima i na hrvatskom – podsjećaju na žrtve i »govore o ljudskoj patnji«, o onima koji ljudima nisu priznavali da su osobe, već su ih tretirali »kao materijal«. Čovječanstvo je u Auschwitzu-Birkenauu prošlo »dolinom mraka«, a Papa je upravo zato svoj govor završio riječima molitve pouzdanja da je Bog pastir ljudi koji čovječanstvo vodi i »dolinom smrti«. (Ps 23,1-4.6).
Cijela propovijed dostupna je na mrežnim stranicama IKE.
