Guido Rreni: Krštenje Isusovo
Krštenje je slavlje ispunjenja pravednosti koja se kroz Božje djelovanja očitovalo u Isusu.
Već njegov susret s Ivanom o tome govori. Ivan svjedoči da bi odnos morao biti drugačiji, ali Isus želi da se ispuni pravednost tako da se obrnu odnosi moći, prava i časti.
Svojim uranjanjem u rijeku Jordan Isus, kako piše sv. Augustin nije želio postići čistoću za sebe, nego je želio sobom posvetiti i pročistiti rijeke za nas. Želio je da voda krštenja postane znakom povezanost s njime i njegovim ispunjenjem pravednosti. Da očišćeni tom vodom i mi možemo obrnuti logiku življenja. Ne zbog voda nego zbog onoga što ona označava, Krista raspetog i uskrslog. Ne trebamo se čuditi da voda krštenja, nastavlja Augustin, može čistiti dušu. Ona prodire u sve pore tijela i duše i tako sve ono što je već suptilno i nježno, kao što je duša, postaje Kristovim blagoslovom još suptilnije i nježnije.
Krist svojim blagoslovom predstavlja izvor koji je jači od svakog toka rijeka ili njihovih struja. To je duhovna rijeka koja ispunja sve izvore i sve rijeke života. I pretvara se u novu pravednost.
Upravo Isusov silazak u vode Jordana, uranjanje njegovog tijela ali i znak goluba, kao i Očev glas svjedoče o tome da se duhovna stvarnost uvijek pokazuje u konkretnosti znaka. Pseudo-Krisostomus tako govori da je Duh Sveti uzeo lik goluba jer on među svim stvorenjima najviše njeguje ljubav. Sve forme pravednosti koju Sluge Božje u istini posjeduju mogu nasljedovati i sinovi zloga, sotone, ali ljubav Duha Svetoga koja se očitovala u krštenju nečisti duh ne može nasljedovati. Zato je Duh Sveti za sebe zadržao obličje ljubavi jer samo kroz milost ljubavi se očituje gdje je Duh Sveti. A on je u Kristu, u kojem je pravednost očitovana kroz sebedarnu ljubav. Jedno bez drugoga ne mogu.
Pravednost bez ljubavi je ideologija, utopija koja stvara nove žrtve, a ljubav bez pravednosti je laž i kaos. Upravo u tome se očituje Kristova posebnost, njegovo sinovstvo i razlog Očeve potvrde. Ljubljeni Sin jer utjelovljuje ljubav i pravednost i jer ih nerazdvojno povezuje.
Mi smo po krštenju suobličeni Kristu, njegovoj smrti i uskrsnuću. No, to suobličenost nije apstraktna. Ona se, kao i kod Isusovog krštenja želi pokazati, biti uprisutnjena, znakovita. Upravo iz dara krštenja pozvani smo suobličavati se Kristu po ispunjenju pravednosti koju je on naviještao i živio znajući da se prije svega moramo otvoriti djelovanju Duha ljubavi. Tako ćemo u njemu biti ljubljeni sinovi i kćeri Očevi i svjedoci Kristove prisutnosti u povijesti, Crkvi i društvu. I jedino tako ćemo znati da nema nove pravednosti bez Krista.
Željko Tanjić
