U petak 12. prosinca 2014. godine u Parizu održan je znanstveni skup “August, njegova epoha i Augusteum iz Narone” u organizaciji l’Académie des Inscriptions et Belles-Lettres i Hrvatskog katoličkog sveučilišta uz potporu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Francuskoj. Povod za znanstveni skup bila je proslava dvije tisuće godina od smrti cara Augusta. Hrvatsko katoličko sveučilište je na znanstvenom skupu predstavljao prof. dr. sc. Emilio Marin, inače i sam član Francuske akademije, držeći zajedno s članom Akademije g. Pierrom Gros uvodno predavanje te samostalno završno predavanje L’Augusteum de Narona de la découverte du site à l’inauguration du musée : une décennie mémorable vue de l’Occident.
Francuska akademija znanosti i umjetnosti, (Institut de France, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres), utemeljena je 1663., za vladavine Luja XIV. i na poticaj Colberta, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres je jedna od pet akademija u sastavu Institut de France. (U hrvatskoj terminologiji, analogni naziv bi bio: Razred za humanističke znanosti Francuske akademije znanosti i umjetnosti.) Od 1805., smještena je u Palači, nekadašnjem Kolegiju Četiri nacije, u kojoj je Institut de France, sa svojom slavnom kupolom koja je sučelice Louvreu.
U početku je, s imenom Académie des inscriptions et médailles, imala zadaću iznaći latinske i francuske tekstove koji bi bili upisani na građevine, medalje i na kraljevskom novcu. Ali od 1701., zahvaljujući jednoj reformi, sa svojim sadašnjim nazivom, zadobila je poslanje, koje je ostalo njoj svojstveno: napredak i difuzija znanja u područjima klasične Antike, Srednjeg vijeka, koje je odsada produženo do klasičnog razdoblja, kao i u svim civilizacijama Bliskog i Dalekog Istoka. Danas se Akademija okreće i prema drugim kontinentima, posebice
zahvaljujući indijanskim studijama. Njezina se, dakle, proučavanja odnose na povijest, arheologiju i povijest umjetnosti, filologiju i lingvistiku, književnost, povijest ideja, kao i na povezane discipline (epigrafija, numizmatika, diplomatika itd.). Akademija je, s jedne strane, baštinica vrlo duge tradicije u erudiciji, primjerice, ona objavljuje najstariji živući znanstveni časopis Journal des savants, koji je utemeljen 1665., s druge strane ona je izuzetno aktivna, kao što to pokazuje ugled njezinih izdanja i utjecaj koji ima po cijelom svijetu. Temeljem svog statuta zadužena da promovira i vrednuje znanost putem nagrada koje dodjeljuje, Akademija posebno pridonosi, zahvaljujući opširnijim i kraćim priopćenjima nasvojim sjednicama, nacionalnom i međunarodnom odjeku studija i novih otkrića u području
znanosti i erudicije; ističe se svojom neumornom nakladničkom djelatnošću, koja je čini jednim od velikih središta francuskog znanstvenog nakladništva. Kao nacionalna institucija, ona ima savjetničku i ekspertnu ulogu kod vlasti, u pitanjima koja su u njezinoj kompetenciji. Sudjeluje, također, u nadzoru znanstvenih institucija u inozemstvu, a daje mišljenja o imenovanjima na vodeća mjesta velikih francuskih nastavnih i znanstvenih institucija. Zbog svega toga, može se s pravom smatrati da je Académie des Inscriptions et Belles-Lettres i „konzervatorij“ (tj. mjesto na kojem se „čuva“ i održava živim sjećanje čovječanstva) i „laboratorij“ (tj. živo mjesto, na kojem se u izobilju obrađuje znanost o čovjeku, o njegovim društvima i njegovim kulturama).
