Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i Veliki kancelar Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dao je ekskluzivni intervju Večernjem listu u nedjelju 15. lipnja 2014.

U razgovoru s Goranom Ogurlićem i Žarkom Ivkovićem govori i o Hrvatskom katoličkom sveučilištu te o katoličkim obrazovnim institucijama i njihovom razvoju u Hrvtskoj. 

__________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

:: Jeste li zadovoljni tempom razvoja Hrvatskoga katoličkog sveučilišta?

– Hrvatsko katoličko sveučilište je u razvoju i taj razvoj stremi k tome da ono postane jedna od najboljih obrazovno-znanstvenih institucija. Zasad se provode tri studijska programa: povijesti, sociologije i psihologije, a već su gotovi i programi za studij komunikologije i sestrinstva, za koje se očekuje dopusnica nadležnog ministarstva. Drago mi je što mogu uputiti na podatak Agencije za znanost i visoko obrazovanje da se upravo za studij psihologije na HKS-u ove godine prijavio najveći broj zainteresiranih u konkurenciji nedržavnih fakulteta. Također s radošću ističem da će studenti psihologije na HKS-u imati za svoj studij na raspolaganju najsuvremenije opremljeni laboratorij. U daljnjem tijeku razvoja želja nam je da sveučilište u konačnici provodi studijske programe svih područja znanosti.

Hrvatsko katoličko sveučilište dar je Crkve hrvatskom narodu i njegovoj budućnosti, dar Zagrebačke nadbiskupije, koja mu je osnivač i koja ga najvećim dijelom financira. Raduje me stoga što su na ovogodišnjoj proslavi Dana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, uz prefekta Kongregacije za katolički odgoj kardinala Grocholewskog, bili i rektori svih hrvatskih sveučilišta. To je znak da sveučilište postaje sve prepoznatljivije i da u obitelji hrvatskih sveučilišta ima istaknuto mjesto u zadaći izgradnje bolje budućnosti Hrvatske i njezinih građana. U svom govoru na svečanosti kardinal Grocholewski naveo je podatak da najliberalnije zemlje na svijetu, poput Nizozemske i Belgije, potpuno financiraju katolička sveučilišta i škole. To također puno govori o njihovoj ulozi i važnosti u društvu.

:: No, Katolička crkva u Hrvatskoj otvara i vrtiće, osnovne i srednje škole…

– Oni koji poznaju povijest znaju da je razvoj školstva neodvojiv od Crkve i da mu je upravo Crkva bila pokretač i glavni promotor. U nas je nametanjem komunističkog režima polovicom prošlog stoljeća taj proces nasilno prekinut. Uspostavom demokracije otvorile su se mogućnosti redovitog djelovanja Crkve. U tom smislu, nastojanja nadbiskupija i biskupija te drugih crkvenih ustanova u Hrvatskoj da otvore prostor za kvalitetno obrazovanje znače odgovor Crkve na zahtjeve vlastitog poslanja koje ona ne smije zanemariti. Druga vrlo važna činjenica jest da su mnogobrojni zahtjevi vjernika, ali i onih koji nisu članovi Crkve, prema institucijama Crkve da se otvore predškolske ustanove, osnovne i srednje škole katoličkog predznaka, što onda roditeljima daje sigurnost drukčijeg odgoja njihove djece. I treća stvar koju želim istaknuti jest činjenica da su katoličke obrazovne ustanove svuda u svijetu prepoznate kao mjesta postizanja izvrsnosti, zbog čega imaju punu podršku vlasti bez obzira na ideološki profil vladajuće stranke. Vjerujem da državne, gradske i lokalne vlasti i u Hrvatskoj prepoznaju važnost katoličkih obrazovnih ustanova jer, u konačnici, ne radi se ovdje o stvaranju nekakve konkurencije državnim obrazovnim ustanovama, nego o ulaganju u čovjeka, u budućnost našeg naroda i države. A to nam je zajedničko.

:: Kako se financiraju te obrazovne institucije? Je li riječ o novom crkvenom posezanju u proračun, kako se govori u jednom dijelu javnosti?

– Drago mi je što ste postavili to pitanje jer, uistinu, u javnosti se nameću zaključci koji nisu točni. Istina je ova – državi bi trebalo biti u interesu osnivanje katoličkih i drugih škola. Zašto? Jedan je od glavnih razloga to što se tako štedi državni proračun jer troškove katoličkih predškolskih ustanova, škola i sveučilišta ne pokriva potpuno država ili lokalna zajednica, nego se troškovi dijele s osnivačem. Stoga bi to trebalo biti u interesu svake države. A drugi, rekao bih najvažniji razlog jest taj što se slobodom osnivanja obrazovnih ustanova potvrđuje demokratičnost određene zemlje jer se poštuje ustavno pravo roditelja na odgoj svoje djece u skladu s vlastitim uvjerenjima.

Povijest nas uči, što je država totalitarnija, to su veći otpori osnivanju katoličkih i drugih škola, jer vladajuće klase u tim državama žele nadzirati svoje građane, žele ih odgajati i preodgajati za svoje interese.

:: A kakva su međunarodna iskustva s osnivanjem i financiranjem katoličkih škola?

– U gotovo svim zemljama u kojima djeluju katolička sveučilišta i katoličke škole te predškolske ustanove, državne i lokalne vlasti podupiru te ustanove i participiraju u njihovu financiranju, neke potpuno, a u drugim državama, slijedeći razne sustave, omjer participiranja države ili lokalnih vlasti kreće se između 60 i 90 posto. To se događa i u mnogim azijskim zemljama u kojima ima vrlo malo katolika, a tamo djeluju prestižna katolička sveučilišta i škole koje su financirane u visokom postotku iz državnog budžeta.