U subotu, 12.5., u Bleiburgu je tradicionalno obilježena 67. godišnjica stradanja hrvatskih vojnika i civila. Sjećanje je to na ratni zločin izvršen nad ratnim zarobljenicima i nedužnim civilima na mnogim stratištima diljem današnje Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Sjećanje je to i na sve one godine kada se o tome nije smjelo govoriti, na godine mračnog totalitarizma.

Desetak studenata povijesti Hrvatskog katoličkog sveučilišta samoinicijativno se priključilo ovogodišnjoj komemoraciji. Sudjelovali su na misnom slavlju koje je predvodio šibenski biskup Ante Ivas. U nadahnutoj propovijedi biskup je, između ostalog, rekao i slijedeće: „Mi dolazimo ovdje ne da bi ikome sudili, prezreli i obezvrijedili bilo koje žrtve, logore ili jame.., prekrivali, pravdali bilo koje zločine… Mi smo ovdje zbog povijesne istine da je „narodna vlast”, više od 65 godina nijekala da vi postojite, da ste vi ljudi, da zavrjeđujete bilo kakav spomen, osim mržnje i prezira… Ovdje smo jer se prava istina o vama i zločinu nad vama nije smjela ni znati ni otkrivati, ni prenositi ni govoriti… Još manje o naredbodavcima i izvršiteljima zločina…“.

Imam Idris efendija Bešić je izrekao molitvu za stradale muslimane te je u kratkom govoru rekao i slijedeće: „Mi smo ovdje dolazili i kad se nije smjelo. Ovaj skup ne smije ovisiti o nikakvoj političkoj volji, procjeni i ucjeni i pitamo se je li ovo uvertira za neke druge skupove: za Ovčaru, Jazovku, Srebrenicu, Vukovar itd. Treba li žrtva da se ispriča dželatu? I Potočari kod Srebrenice i Ovčara kod Vukovara, kao i jama Jazovka su najveće grobnice našega naroda…To je nama i uspomena i opomena“.

Kao studenti povijesti držimo važnim sjećati se, ali i aktivno sudjelovati u čuvanju uspomene na najveće stradanje našeg naroda u povijesti. Istina je naš prvi i najvažniji motiv, kako u učenju, tako i u sudjelovanju na obilježavanjima tragedija našeg naroda.

Antun Kovčalija