Međunarodni znanstveni skup „Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu“ održat će se na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu 27. i 28. rujna ove godine te će okupiti preko trideset izlagača iz Hrvatske, Rusije i Austrije: povjesničare, slaviste, povjesničare umjetnosti i teologe. Organizator skupa je Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša, a znanstveni suorganizatori su Hrvatsko katoličko sveučilište, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Staroslavenski institut i Institut za povijest umjetnosti. Članovi organizacijskog odbora su fra Kristijan Kuhar, dr. sc. Tomislav Galović i dr. sc. Ivan Botica.
Slavenski narodi ovu 2013. godinu slave kao jubilarnu godinu, tj. 1150. obljetnicu početka misije svete braće Ćirila i Metoda u Veliku Moravsku. Tom se godinom i prigodom na prostoru srednje Europe rodila nova i jedinstvena slavenska pismenost i književnost, tj. glagoljica i crkvenoslavenski jezik koji su preko liturgije ušli u slavensku svakodnevicu. Hrvatska se može ponositi jer je glagoljska pismenost i književnost ovdje najviše uzrasla i ukorijenila se u hrvatsku crkvenu i društvenu stvarnost i to u kontinuitetu – kao tradicija – sve do 20. stoljeća. Glagoljsku su tradiciju od 15. stoljeća prihvatili i prenosili kao temelj svoga duhovnog naslijeđa franjevci trećoredci glagoljaši, redovnička zajednica franjevačkih pokornika koja nastaje u Zadru. I nakon pet stoljeća, franjevci trećoredci glagoljaši, izravni nasljednici ćirilometodske kulturne tradicije, čuvaju glagoljicu kao svoj kulturni i duhovni identitet.
Obilježavajući ovu veliku obljetnicu, želimo hrvatskoj i europskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti predstaviti glagoljašku tradiciju franjevaca trećoredaca glagoljaša znanstvenim skupom. Temeljna je okosnica skupa „glagoljaška tradicija“ – predaja, koja se prenosi s generacije redovnika na generaciju i postoji kao živuća, dimanična stvarnost koja predstavlja hrvatski narod u cjelini i povijesti, kulturnu i duhovnu izgrađenost na vlastitom pismu i jeziku, vlastitu duhovnost i crkvenost koja je bliska svakom čovjeku i otvorenost za poticaje Duha Svetoga na otkrivanju novih putova opstojnosti.
