U prigodi obilježavanja Dana hrvatske diplomacije rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić održao je predavanje “Diplomacija u službi Evanđelja. Doprinos Svete Stolice razvoju Republike Hrvatske u europskom kontekstu” u srijedu 5. lipnja u organizaciji Hrvatskoga diplomatskog kluba.

Predsjednik HDK Sergej Morsan podsjetio je na događaj prvoga povijesnog priznanja Hrvatske od prije 1134 godine. U tom kontekstu istaknuo je kako se mali broj država članica UN mogu dičiti tako starim datumom svoga priznanja. Naime, 7. lipnja 879. papa Ivan VIII. uputio je hrvatskom knezu Branimiru pismo kojim blagoslivlja njega i cijeli hrvatski narod, priznajući mu zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom. Bio je to prvi pisani dokument kojim je Hrvatska bila međunarodno priznata kao suverena i samostalna u ondašnje vrijeme, od vrhovnog autoriteta tog doba. Time je počela državotvorna povijest Hrvatske koja se snažno odražava kroz skoro 12 stoljeća. Hrvatska je diplomacija kroz stoljeća nastojala pridonijeti ostvarenju državnih interesa te se možemo dičiti konačnim uspjehom, rekao je Morsan. Govoreći o diplomaciji Svete Stolice, prof. dr. sc. Tanjić uvodno je podsjetio na riječi pape emeritusa Benedikta XVI. da je vatikanski diplomat prije svega poslužitelj Evanđelja. Obično se kaže da je vatikanska diplomacija najstarija na svijetu. Ali pri tome je važna činjenica na koju se često zaboravlja da Sveta Stolica i Vatikan nisu sinonimi. Sveta Stolica i Vatikan imaju različite uloge bilo na političkoj, bilo na vjerskoj razini. U međunarodnim odnosima Sveta Stolica je ona koja održava diplomatske odnose s drugim državama, a Vatikan je teritorijalno uporište tog njenog poslanja koje jamči neovisnost. Zahvaljujući tom suverenitetu, pravnom i teritorijalnom, papa je oslobođen miješanja i utjecaja drugih država kako bi mogao nesmetano obnašati službu poglavara Katoličke Crkve koja je razasuta po cijelome svijetu, pojasnio je prof. dr. sc. Tanjić te istaknuo kako je već iz rečenoga jasna pozicija Svetog Oca, pa onda i Svete Stolice unutar diplomacije, tj. da ima posebno značenje. Katolička Crkva uistinu je jedina vjerska zajednica koja ima suverenu državu, što se nekome može činiti kao anakronizam, ali zapravo je za današnji način razmišljanja izazov i poticaj na razmišljanje. Jer radi se o diplomaciji s različitim funkcijama i interesima od onih koje bismo očekivali od uobičajenih diplomatskih aktivnosti ili zastupanja interesa pojedinih država, pojasnio je te uputio na dvojicu papa Pija XI. koji je odbio veći teritorij, te Pavla VI. koji je u govoru u UN (1965.) rekao da on ima “maljušnu simboličnu teritorijalnu suverenost koliko mu dostaje da bude slobodan kako bi mogao vršiti svoje duhovno poslanje i osigurati svakoga tko s njim pregovara da je neovisan o svakoj vlasti ovoga svijeta”. Govoreći o priznanju Hrvatske od Svete Stolice, prof. dr. sc. Tanjić uputio je na skup održan u lipnju protekle godine pod pokroviteljstvom Papinskog vijeća za kulturu u okviru projekta “Predvorje naroda” pod nazivom “Diplomacija i istina”, a bili su bili pozvani veleposlanici akreditirani pri Svetoj Stolici. Na skupu je na pitanje jednog od veleposlanika o priznanju Republike Hrvatske od strane Svete Stolice, kardinal Jean-Louis Tauran koji je u to vrijeme obnašao dužnost tajnika za odnose s državama, pojasnio kako je jedan od važnih prioriteta Papine diplomacije obrana ljudskih prava, obrana mira, izgradnja međunarodnog reda utemeljenog na pravdi i pravu na temelju svih odluka UN-a, Vijeća Europe, OESS-a. Stoga se međunarodno djelovanje Svete Stolice i njezinih predstavnika može sažeti u sljedećem: “oružano nasilje nikad neće razriješiti sukobe između osoba i ljudske zajednice”. U tom trenutku Svetoj Stolici je postalo jasno da je JNA postala dio u sukobu i da vrši nasilje i da neće zaustaviti nasilje koje se stvara i da to treba zaustaviti. Kardinal Tauran istaknuo je da je Sveta Stolica često optuživana da je sama i na svoju volju priznala Republiku Hrvatsku, no podsjetio je kako je ondašnji državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano sazvao veleposlanike i htio je, kako je uobičajeno, da zajednički djeluju, tj. da se dogodi zajedničko priznanje Hrvatske, ne samo od Svete Stolice i nekih zemalja. Kardinal Tauran je u tom kontekstu podsjetio i na neke dokumente te ustvrdio da “Sveta Stolica nije kriva što se to nije dogodilo, jer drugi nisu htjeli, i krenuli su u odvojena djelovanja, a Sveta Stolica je prepoznala da je trenutak za djelovati iz temeljnih principa djelovanja Svete Stolice”. Dakle, priznanje Hrvatske proizlazi iz službe Evanđelja, gdje se prepoznaje djelovanje Svete Stolice, tj. prepoznato je da je riječ o kršenju evanđeoskih prava ljudi, naroda, i da treba djelovati, ustvrdio je rektor dr. Tanjić. Istaknuo je potrebu čitanja govora pape Ivana Pavla II. u prigodi sva tri pohoda Hrvatskoj, kao i govore za pohoda pape Benedikta XVI. U tom kontekstu je posebno upozorio na govor u HNK o savjesti. “Djelovanje u skladu sa savjesti mora biti i logika djelovanja ne samo vatikanske diplomacije, nego diplomacije uopće. A to je i put Hrvatske u Europsku uniju, da uistinu radi dobro po savjesti pojedinca i zajedničkoj savjesti”, zaključio je prof. dr. sc. Tanjić.

U znak zahvale Hrvatski diplomatski klub uručio je rektoru Tanjiću za knjižnicu HKS-a niz knjiga “Sjećanje i prilozi za povijest diplomacije RH, izvorne priče, svjedočenje hrvatskih diplomata”. Zahvaljujući na gostoprimstvu, rektor Tanjić rekao je kako se nada i eventualnoj suradnji, a možda i novom kolegiju na HKS-u o povijesti hrvatske diplomacije.

Fotografija i tekst: novinarka Marija Belošević, IKA