Rasprava se usredotočila i na sljedeća pitanja: Kakvo je stanje u Hrvatskoj po ovom pitanju? Hoće li Vlada Republike Hrvatske podržati prijedlog Europske komisije? Kako na sve gleda Crkva? Kako na ovo pitanje gledaju akteri civilnog društva te poslodavci i tvrtke u Hrvatskoj?

Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić u uvodnom je govoru podijelio zadovoljstvo što o ovom Zakonu govorimo među prvima u Europi. “Na tragu nauka pape Franje, koji se posebice nalazi u enciklici Fratelli tuti i Laudato si ovo je zapravo zakon koji nam pokušava na jedan uređen način, svima koji dobivamo proizvode na stol i ne razmišljamo odakle su došli, tko je na njima radio, koliko je plaćen za taj rad, ali i koliko smo zbog toga iskoristili našu prirodu reći da je potrebno misliti o tome i da je to potrebno regulirati. Zato mi je drago da smo pioniri u ovom dijelu Europe koliko nas god malo ili puno bilo, da o tome razgovaramo”, naglasio je rektor Tanjić.

Eva-Maria Reinwald, sa Instituta za ekonomiju i ekumenu iz Bonna, Njemačke, govorila je o političkom procesu vezanom uz Zakon o opskrbnim lancima i koji su sadržaji koje je predložila Europska komisija vezano uz isti.

“Gospodarstvo treba služiti čovjeku i omogućiti mu da živi čovjeka dostojan život. Ako gospodarstvo želi služiti čovjeku onda čovjek treba imati mogućnost za dostojan prihod, kako bi mogao služiti obitelji, imati zdravstvenu zaštitu i druga slična prava. Diljem svijeta jako se krše ljudska prava, i to vise nije iznimka. Uništavaju se osnove života, priroda, i to svakoga dana. Ujedinjeni narodi su započeli davno govoriti o povredi ljudskih prava i razmišljali kako to promijeniti”, rekla je Reinwald.

“Poduzetnici mogu mnogo učiniti i to poštujući ljudska prava kako bi položaj bio bolji u čitavom proizvodnom lancu, a pogođeni moraju imati mogućnost da se nekome obrate kada dođe do povrjede njihovih ljudskih prava. Poduzeća često ne mogu sve probleme riješiti odjednom, ali moraju izračunati gdje je najveći rizik u kojima bi se mogla kršiti prava u proizvodnom lancu, npr. tamo gdje je zagađen zrak u pogonima, da ugrade pročiščivaće zraka. To je proces koji traži i Europska unija, ali i civilno društvo. Nadam se da će poduzeća biti ona koja će predstavljati primjere da se poboljšaju ekološki uvjeti, kako zaštiti okoliš, povećati sigurnost na radnom mjestu i kako odrediti da su plaće dovoljne da čovjek može preživjeti. Nadamo se da će obvezujuća direktiva stvoriti ravnopravne uvjete za sve aktere”, rekla je Eva-Maria Reinwald.

Kada je riječ o Zakonu o opskrbnim lancima, Eva-Maria Reinwald rekla je da je rasprava o tom Zakonu započela prije 2 godine. “U veljači ove godine je donesen nacrt za zakon koji bi obuhvaćao opskrbne lance. Sudjelovali smo u tome kao civilno društvo i vidjeli kamen temeljac u kojemu čovjek treba biti u središnjici. Europski parlament mora dati svoje mišljenje o tom prijedlogu, a u tijeku je proces usklađivanja s raznim odborima koji se svi zajedno bave ovom tematikom.
Vjerojatno ćemo u prvom tromjesečju 2024. dobiti prvu direktivu koja se mora provesti u članicama Europske unije. Prije svega, Europska komisija predlaže da se ova direktiva odnosi na poduzeća koja zapošljavaju više od 500 zaposlenika sa dobitima većim od 150 milijuna eura “, istaknula je Reinwadl.

“Poteškoća u ovom prijedlogu jesu da se ove odredbe odnose na uvriježene ljudske odnose. Primjerice, neformalni rad i ugovori neće biti pod povećalom”, naglasila je Reinwald. “Zalažemo se da poduzeća svoje nabavne politike moraju tako posložiti da se mogu na neki način u tome odraziti ljudska prava. Zakon se bavi i klimom i okolišem. Poduzetnici trebaju prezentirati svoje klimatske planove. Moraju vrlo ozbiljno shvatiti zaštitu klimatskih promjena. Tko će to nadzirati? Koje su sankcije i posljedice? Imamo kombinacije nadležna tijela koja mogu propisivati novčane kazne, a isto tako mogućnost građansko-pravne parnice”, zaključila je Reinwald.

Dr. sc. Thomas Schwartz, direktor zaklade Renovabis smatra da je “sve veća razlika između siromašnih i bogatih. Razlozi za to su najčešće u nepoštivanju osnovnih ljudskih prava. Ekonomski i socijalni izazovi sve više i jasnije ulaze u našu svijest. Tome treba pribrojati razorne posljedice ovoga rata Ruske Federacije koja je napala Ukrajinu. Mislimo pritom i na to kakve su posljedice to proizvelo. Zatim, tu su izazovi nabave i cijena plina. Kako bismo spriječili ekonomske i ekološke katastrofe sve više se govori o ekološko-socijalnoj transformaciji. Ne smijemo rezignirati zbog ovih kriza i kao zečić ukočiti pred zmijom. Upravo crkve kod tog oblikovanja ekotransformacije moraju igrati važnu ulogu. Katolički socijalni nauk tijesno je povezan s poduzetničkom kulturom. Osnovni principi socijalnog nauka su istodobno povezane na antropološkoj činjenici. Ono što je povezao s nama – osobnost, solidarnost, supsidijarnost, orijentaciju na opće dobro, pravednost i održivost. Antropološke osnove ovih principa počivaju na kršćanskoj slici čovjeka”, naglasio je Schwartz.

Dr. sc. Thomas Schwartz, govoreći o čovjeku s antropološko- teološke strane, naglasio je da “čovjeka treba gledati kao sliku Boga. Osoba – čovjek je po slici Božjoj i kao takav povezan je sa Božjom slikom. To znači da on oblikuje svijet. Čovjek je pozvan da sudjeluje u oblikovanju toga svijeta. U tome postoji dostojanstvo, ali i velika odgovornost svakog čovjeka. Čovjek je čuvar stvorenja. Solidarnost znači da čovjek nije stvoren da preživi bez kontakata drugih ljudi. Bez drugih ne bismo preživjeli. On je socijalno biće. To znači da ima temeljnu odgovornost za drugog čovjeka. Orijentacija na opće dobro u ovom kontekstu znači zapitati se što služi ljudskom životu ne samo danas, nego i budućim generacijama i što bismo trebali činiti kako bi što više ljudi moglo živjeti dobro i čovjeka dostojno.”

Osvrnuvši se na ekonomsku etiku kao gospodarsku disciplinu, profesor Schwartz istaknuo je da ekonomija treba služiti tome da zbog ograničenih resursa našega planeta omogući osiguravanje egzistencije svim ljudima. “Znamo da pravila na tržištima nisu pravilna. Živimo u vremenu informacijske asimetrije iz koje nastaju sklonosti djelovanja u vlastitu korist. Znamo da na ovom svijetu postoje privilegije koje utječu na “fer” podjelu šansi. Ekonomska etika daje šansu svima i ispituje odgovornosti ekološkog i socijalnog odbacivanja i pokušava preventivno djelovati te reaktivno savjetuju politiku kako bi se spriječilo siromaštvo, kršenje ljudskih prava, uništavanje okoliša”.

“Europska unija je ovim Zakonom omogućila je stvaranje novih vrijednosti i na drugim kontinentima, ne samo kod nas”, naglasio je prof. Schwartz te pojasnio u nastavku da se radi o tome da se odgovornost država prebaci na gospodarske aktere. “Najvažnije kod ovoga Zakona je da se po prvi puta otvori mogućnost da se preuzme odgovornost za štete učinjene u pogledu kršenja ljudskih prava. Tako će se otežati konkurencija na račun niskih plaća. Vidimo da ovaj Zakon koji je predložila Europska komisija mogao bi postati poseban kamen temeljac za europske ekonomije. Po prvi puta, poduzeća su nositelji odgovornosti jer oni su pravi globalni “igrači” koji trebaju preuzeti odgovornost.”

U drugom dijelu održan je okrugli stol u kojemu su govornici bili europski zastupnici Tomislav Sokol, Ladislav Iličić, i predstavnik sindikata Krešimir Sever.

Zastupnik u Europskom parlamentu, doc. dr. sc. Tomislav Sokol uključio se putem online veze iz Strasbourga te rekao da je točan naziv ovoga zakona “Direktiva o ključnoj pažnji za održivo poslovanje”, a radi se o tome da je “Europski parlament izvršio politički pritisak na Europsku komisiju ovim prijedlogom kojim bi se onemogućio da multinacionalne kompanije kojima je sjedište van Europske unije imaju konkurentsku prednost ispred kompanija koje moraju ispunjavati određene standarde. To je formalni cilj ove direktive. Trebalo je neko vrijeme da Komisija izađe s tim prijedlogom, a onda je trebalo nekoliko mjeseci da se odredi koji je odbor nadležan u Europskom parlamentu. Nedavno je određeno će Odbor za pravne poslove biti nadležan,” rekao je Sokol te istaknuo da se u samoj direktivi vidi vrlo jak utjecaj zelenih politika, socijalista i zelenih na europskoj razini.

“Istaknuo bih da nema šanse da će se ovaj propis primjenjivati u Hrvatskoj od 2024. jer će Parlamentu trebati mjeseci pregovara između političkih grupacija da se postigne dogovor na razini Parlamenta. Problem koji ja vidim je definicija negativnih utjecaja po okoliš i ljudskih prava. Ta definicija je vrlo široka i odnosi se na mnoge konvencije o ljudskim pravima. Vrlo je upitno kako će države interpretirati ovu stvar u direktivi. Druga stvar vezana je uz sankcije. Kakve će one biti? Pravno je to nedovoljno odrađeno. Nemamo nikakvih konkretnih kriterija o tim sankcijama. Tu će države imati veliku slobodu i bojim se da nećemo imati ujednačenu praksu u Europskoj uniji. Treća stvar tiče se okoliša. Tu treba biti oprezan. Koristit ću pojam “strah od zelenih totalitarizama”. Ja sam za zelene politike i zaštitu okoliša, ali treba biti vrlo oprezan jer je to u Europskoj uniji podignuto na razinu ideologije.  Njemačka je upravo u krizi jer je popustila pod pritiskom zelenih lobija zatvorila nuklearne centrale, a tu je energiju išla nadomjestiti uvozom plina iz Rusije. Tu vidimo kada se politički potezi dovedu pod utjecajem ideologija i vlastitih političkih ciljeva, a zanemaruje se znanost. Zelena ideologija jedan je od razloga za energetsku krizu u kojoj smo danas, a dugoročno može dovesti do smanjenja konkurentnosti europskih kompanija na globalnom tržištu. Apsolutno smo za zaštitu radničkih prava, poboljšanja standarda i sprječavanja nelojalne konkurencije, ali isto tako pri tome treba biti racionalan i na temelju znanstvenih spoznaja”, zaključio je Sokol.

Europski zastupnik Ladislav Iličić rekao je da gospodarstvo ne treba biti okrenuto samo prema novcu, već dostojanstvu svake osobe, pa tako i zaposlenika. “Što se tiče zabrane robovskog rada djece, tu ćemo postići konsenzus da to treba biti zabranjeno, no govoreći o lancima vrijednosti treba upitati koje su to vrijednosti Europske unije”, rekao je Ladislav Iliić te naglasio da u su u “Europskoj uniji apsolutno suprotno okrenuti od vrijednosti supsidijarnosti. Nema tu ni solidarnosti, barem ne u kršćanskom smislu u kojemu “Gospodin voli veselog darivatelja”. Zelena tranzicija i rodna jednakost vrijednosti su o kojima se govori u Europskoj uniji i to ide do apsurda. Primjerice, u Odboru za ženska prava i rodnu jednakost imamo po prvi puta homoseksualca, muškarca gdje je jasno da se tu ne radi o ženskim pravima već o promociji rodne ideologije. Tako da se postavlja pitanje o kojim to pravima treba govoriti u Europskoj uniji odnosno što Europska unija zastupa”, upitao je Iličić te upitao “želimo li mi da nam netko arbitrarno određuje koje vrijednosti i u skladu s kojim vrijednostima ćemo organizirati naš poslovni svijet”, zaključio je Iličić.

Doc. dr. sc. Stephen Bartulica rekao je da “danas svijet izgleda drugačije te da se nalazimo u konkurentskom okruženju gdje ovakve direktive imaju dalekosežne posljedice na konkurentnost naše zemlje i okruženja. Primjerice, Kina je trebala biti ekonomskim razvojem i otvorenija, prosperitetnija zemlja te da će ta zemlja sve više ići u smjeru Zapada. To se nije dogodilo. Danas imamo problem u toj zemlji jer ne igra po pravilima i na neki način može nametnuti svoja pravila. Reći ću još jednu zanimljivost. U Kini nedostaje  milijuna žena zbog politike jednog djeteta. Zbog toga u Kini imaju goleme socijalne probleme. Što se tiče ove direktive, kao političar konzervativnog uvjerenja, vrlo sam suzdržan i oprezan oko ovakvih ideja. Apeliram na oprez, mislim da će Hrvatska teško ovako nešto provoditi, ne samo zbog poduzeća i broja zaposlenih već jer su naši problemi drugačiji. Mi ostajemo bez velikog broja ljudi. Koliko je održivo da Hrvatska financira od osnovne škole do fakulteta koji nemaju nikakvih obveza prema Hrvatskoj, već kasnije odu u druge zemlje, a one imaju ogroman doprinos od našega znanja. Iz perspektive Hrvatske, moramo biti svjesni da nismo velesila, svjestan sam solidarnosti koju moramo podijeliti s drugima, no kao hrvatski političar svjestan sam hrvatskih ljudi koji su mi na prvome mjestu”, zaključio je Stephen Bartulica.

Krešimir Sever rekao je da se odavno trebalo posvetiti ovim temama. “Grci su prije nešto godina izračunali da ljudska osoba do završenog visokog obrazovanja stoji između 140-160 tisuća eura. Radi se o trošku roditelja i društva. Sad vidimo koliko mnogo zemlje ulože u obrazovanje ljudi, a na kraju im ne omoguće egzistenciju, već ti isti ljudi emigriraju u druge zemlje. Mi smo govorili da bi velike razvijene zemlje trebale platiti “odštetu” za obrazovane ljude. Zadnji popis stanovništva pokazao je koliko smo ljudi izgubili u posljednjih desetak godina. Dva su snažna okidača za iseljavanje. U Hrvatskoj se to odrazilo kroz nestalni oblik rada i loše uvjete rada”, rekao je Sever.

Tekst: IKA