Kao što su prošle godine na kraju ljetnog semestra ak. g. 2020./2021. hodočastili u svetište Majke Božje Bistričke, u četvrtak 14. srpnja 2022. nastavnici i djelatnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta uputili su se na zajedničko hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu.
Riječ dobrodošlice uz domaćina mons. Antuna Sentea, ml., rektora Josipova svetišta, uputili su gradonačelnik grada Karlovaca Damir Mandić i županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin.
U svom uvodu mons. Sente govorio je o povijesti Svetišta, o umjetničkim djelima u Svetištu kao i o milostima kojima vjernici po zagovoru svetog Josipa svakodnevno svjedoče u Svetištu. Uslijedila je zajednička pobožnost svetom Josipu koju je predvodio sveučilišni kapelan vlč. Marko Čolić.
Svetu misu predvodio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u koncelebraciji s generalnim tajnikom Hrvatske biskupske konferencije doc. dr. sc. Krunoslavom Novakom, pročelnikom Odjela za komunikologiju prof. dr. sc. Jerkom Valkovićem, mons. Antunom Senteom, doc. dr. sc. Odilonom Singbom i sveučilišnim kapelanom vlč. Markom Čolićem.
U ovom završnom hodočašću pri kraju naše akademske godine u kojoj smo puno toga dobroga napravili možda i nije najbolja tema iz današnjeg Matejevog evanđelja koja govori o neuspjehu. Kada razmišljamo o Isusu i njegovom poslanju, spremni smo pomisliti na sve, ali ne i na to da je Isus u svome životu doživio neuspjeh. Ipak bih volio da razmišljamo o osobnim i zajedničkim neuspjesima”, kazao je dr. Tanjić te nastavio kako je “neuspjeh bio sastavni dio Isusova života, sve do njegove smrti na križu. I kada bismo mjerili njegov život i poslanje današnjim mjerilima, onda bismo mogli kazati da je Isusov zemaljski život bio trajno prožet neuspjehom, odbacivanjem, sumnjom. Njegove riječi su već tada neprihvaćene, mnogi ga nisu razumjeli i nisu mu htjeli povjerovati.
Iz Isusova stava i odnosa s Ocem, iz njegova odnosa spram neuspjeha izvire i shvaćanja učeništva, njegova nasljedovanja. Prije svega Isus je onaj koji poziva: “Dođite k meni”. Treba doći k Isusu i biti s njim. To je prvi preduvjet cjelokupne kršćanske egzistencije i svakoga poziva. Doći k Isusu znači poslušati njegov glas i dati prednost njegovim riječima i djelima nad vlastitim djelima, željama i zahtjevima. Isus nas time ne poziva da se odreknemo svoje vlastite slobodne volje, nego da ju odredimo i oblikujemo u suglasju s njegovom voljom. Na taj način i susret s neuspjehom dobiva sasvim drugo značenje i drugačije mjesto u našem osobnom i zajedničkom životu. Rekao bih da se upravo u tome krije smisao Isusovih riječi o uzimanju jarma. Ne radi se o jarmu religioznih i drugih društvenih normi i zapovijedi. Ovaj jaram povezuje u jednu novu drugačiju cjelinu cijeli život. To je njegov jaram. Jaram koji računa s neuspjehom, i koji jedini, ako se shvaća kao njegov može biti shvaćen kao sladak usred gorčine života. Isus traži da dođemo k njemu, da uzmemo njegov jaram koji uključuje i neuspjeh i poteškoće i da učimo od njega. Uzeti jaram i učiti znači biti poslušan Učitelju i živjeti od njegove blizine i njegove riječi, staviti sve u njegovu službu, postati krotki i ponizan ne samo u odnosu na njega, nego i u odnosu na naše živote, na naše odnose, na ono što radimo i cjelokupno poslanje. Biti svjesni da nismo vlasnici nego poslužitelji. Računati s neuspjehom. Ne miriti se lažnom mudrošću i umnošću. Uzeti jaram i učiti o Isusa nosi obećanje spokoja ili našim suvremenim rječnikom rečeno – odmora. Ali spokoj znači mir cijeloga bića, a ne samo fizički odmor. Upravo se u ovim riječima krije možda i jedna od kritika i naših poslanja, pa i našeg dušobrižničkog rada. Naša egzistencija koja je stalno pod stresom, govorim iz vlastitog iskustva, zbog raznih zadaća i poduhvata i koja se stalno dokazuje kao frenetična aktivnost bez odmora i bez stanke često zaboravlja na to da je izvor uspjeha kao i stalnosti u neuspjehu, odnos s Isusom, a ne stalna aktivnost i rad. On je izvor spokoja u stalnom radu i utjeha u nevoljama. Ono što bi trebalo prožimati i naš rad i naše djelovanje, naša lica je taj odnos s Kristom poniznim i krotkim, smirenim i dobronamjernim, a ne slika s uvijek nervoznim i hiperaktivnim menadžerima. – istaknuo je rektor Tanjić u svojoj homiliji.
Na kraju misnog slavlja ovom je prigodom rektor Tanjić nastavnicima i djelatnicima zahvalio na njihovom predanom i odgovornom radu u akademskoj godini 2021./2022., želeći im uspješne upise nove generacije studenata Hrvatskog katoličkog sveučilišta u akademsku godinu 2022./2023. kao i predstojeći ugodan ljetni odmor.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedničko fotografiranje i zajednički objed.
Ovo je bila prigoda i da se oprostimo od kolegice Marine Šijaković, voditeljice Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba, kao i od sveučilišnog kapelana vlč. Marka Čolića koji odlazi na studij u Rim. Rektor Tanjić im je u ime naše akademske zajednice zahvalio na svemu učinjenom za naše Sveučilište te im poželio obilje Božjeg blagoslova u daljenjem radu.
Ostatak dana, djelatnici su iskoristili za posjet gradu Karlovcu i akvariju slatkovodne ribe Aquatika.
U ime svih nastavnika i djelatnika zahvaljujemo mons. Senteu na gostoprimstvu.
