GLAUBEN & ZWEIFELN, 19. Januar 2023, DIE ZEIT No. 4

 

“Ne bojte se kritizirati Crkvu!”

Njemački isusovac Hans Zollner osnovao je prvi svjetski institut za prevenciju zlostavljanja u Rimu. Koliko je to bilo teško?

 

DIE ZEIT: Oče Zollner, Vatikanom kruže glasine da ćete postati novi prefekt vjere – dakle da ćete preuzeti jedan od najmoćnijih ureda u Vatikanu. Vaši prethodnici su bili njemački kardinali Joseph Ratzinger i Gerhard Ludwig Müller, a sada tu dužnost vrši Španjolac Luis Ladaria. O čemu se tu zapravo radi?

Hans Zollner: Ni o čemu. Glasina se pojavila jer sam jučer imao audijenciju kod pape. Netom prije mene je bio gradonačelnik Rima, a prije njega i kardinal Ladaria.

ZEIT: Uskoro bi se trebalo odlučiti o nasljedniku Ladarije, a trenutno se nagađa o njemačkim, američkim i talijanskim imenima. Ladaria je isusovac, poput Vas i pape Franje.

Zollner: Tako je. On je prefekt Dikasterija za nauk vjere, gdje je također smješteno i Papinsko povjerenstvo za zaštitu djece, čiji sam član već devet godina. A ostalo je besmislica.

ZEIT: A zašto ste onda bili s Franjom?

Zollner: Jer se nakon više od 20 godina rada u prevenciji zlostavljanja osobno nalazim na točku gdje se pitam: Što je ono najbolje što ubuduće još mogu učiniti kao podrška onima koji su u Crkvi žrtve zlostavljanja? Zato sam želio razgovarati s Papom o novim zadatcima.

ZEIT: I kako je reagirao?

Zollner: Pozitivno.

ZEIT: Zapravo, trebali biste biti zadovoljni s onim što je postignuto: mi razgovaramo ovdje, u Villi Malta, predivnom kućom s bogatom tradicijom gdje je od prošlog ljeta sjedište novog instituta za prevenciju zlostavljanja – za koji ste se borili.

Zollner: Lokacija Ville Malta je bila posebna već od vremena starih Rimljana: sto metara

iznad Tibera, s pogledom na grad. Za vrijeme renesanse je izgrađena palača, koja je kasnije bila gostinjska kuća bavarskog kralja i sjedište veleposlanstva Malteških vitezova. Privilegija je biti ovdje.

ZEIT: Villa je bila i mjesto sastajanja njemačkih Rimljana. Kako je došla u posjed isusovačkog reda?

Zollner: Nakon Drugog svjetskog rata isusovci su u posjed dobili teren na kojem su izgradili knjižnicu koja danas obuhvaća 500 000 knjiga. Šest etaža se nalaze ispod zemlje, a četiri iznad zemljom. Naš institut ima sreću da može koristiti četvrti i peti kat. To pripada Papinskom sveučilištu Gregoriana i službeno se zove »Institut za antropologiju – Interdisciplinarne studije o ljudskom dostojanstvu i skrbi za štićenike«. Nažalost, naslov je nespretan. Ali alternative »zaštita djece« i »safeguarding« nisu bile provedive. Kroz godine sam naučio da se na riječ »zlostavljanje« mnogo ljudi automatski ogluše. Nisu spremni suočiti se s tom temom.

ZEIT: Kada kažete “ljudi” mislite li na crkvene dužnosnike?

Zollner: Ne, mislim na sve ljude. Ja sam po zanimanju profesor psihologije i psihoterapeut, i iz svoga stručnoga područja mogu reći: zlostavljanje je stvarnost koja se želi potisnuti, unatoč svim medijskim izvještajima. I sami mediji se također bore s tim da se kontinuirano zadrže na temi zlostavljanja. I većina ljudi koji sami nisu pogođeni zlostavljanjem, odbacuju tu temu kao neugodnu i opterećujuću. To se da primijeti u tome koliko je teško pronaći financijere za naš preventivni rad.

ZEIT: Prošlo je više od godinu dana otkako su nadbiskupije München i Freising predstavile dosad najveće njemačko istraživanje o zlostavljanju i zataškavanju. Posljedice za one koji su zataškavali do sada gotovo uopće nije bilo. Umjesto toga se crkvene vođe uvijek iznova tuže kako je nepravedno da se crkve tako oštro kritiziraju za zločine, koji se ipak događaju u cijelom društvu.

Zollner: Istina je da je to da je zlokobne kombinacije fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja bilo uvijek i svugdje. Ali to ne smije biti izgovor za poricanje seksualnog nasilja i zloporabu moći unutar Crkve. Mi smo 1. siječnja 2012. godine osnovali Centar za zaštitu djece, jer smo željeli educirati i obučavati crkveno osoblje: kako spriječiti neometana djelovanja počinitelja? Kako stvarati sigurna okruženja za štićenike? Ovakva znanja mi u mojem obrazovanju nisu bila posredovana. Danas obučavam biskupe, redovničke poglavare i ravnatelje škola na pet kontinenata. Učimo ih kako se događa zlouporaba moći, na temelju čega ju prepoznati i kako ju spriječiti. Osim toga, uspostavili smo diplomski studij iz Safeguarding-a a potom smo osnovali naš novi Institut u rujnu 2021. godine.

ZEIT: Koliko je bilo teško progurati se? I tko Vam je pomogao u tome?

Zollner: Počeli smo s Centrom za zaštitu djece još za vrijeme pape Benedikta, koji je donio stroža pravila protiv seksualnih prijestupa. Papinsko povjerenstvo za zaštitu djece je potom uspostavljeno za vrijeme pape Franje 2014. godine. Oboje je bilo važno za moj rad. Međutim, konkretna podrška stigla je već 2011. godine od tadašnjeg generalnog vikara nadbiskupije München i Freising te tadašnje ministrice obrazovanja Annette Schavan. Obradovalo me da nas je, deset godina kasnije, u listopadu 2021. godine, posjetila kancelarka Angela Markel, u Villi Malta te s nama razgovarala o našem radu.

ZEIT: A kakvi su bili otpori?

Zollner: Kad smo 2012. godine na Gregoriani organizirali znanstveni kongres o zlostavljanju i prevenciji, teme su bile bojažljivije nego danas i bili smo promatrani sa sumnjom.  Ipak, došli su prefekti važnih kongregacija, tj. šefovi ministarstava Svete Stolice. Već tada je jedan od podupiratelja bio Charles Scicluna, glavni vatikanski tužitelj u slučajevima zlostavljanja. Tijekom godina sam imao priliku opetovano iskusiti otpor pri putovanjima u kojim sam imao predavanja -u zadnje vrijeme manje na Zapadu, ali zato u Istočnoj Europi kao i u Italiji i Španjolskoj.

ZEIT: Jesu li to osobito katoličke zemlje koje žele sačuvati svoju iluziju o nevinosti Crkve?

Zollner: Neki biskupi su još uvijek uvjereni: ah, kod nas tako nečega nema! Ipak, uglavnom doživljavam otvorenost, čak i u regijama gdje ju se ne bi očekivalo, jer tamošnji katolici imaju ondje i druge potrebe: primjerice u Africi i Aziji. Moji prvi pomagači na mjestu djelovanja su uvijek žene.

ZEIT: A kako je u središnjici u Rimu?

Zollner: Imao sam jasnu prednost u Rimu, jer sam devet godina bio prorektor isusovačkog sveučilišta Gregoriana. Mi smo naime centar obrazovanja za osobe iz Crkve iz cijelog svijeta, te sam tako na pravom mjestu mogao reći mladim generacijama: dužni smo suočiti se sa zlostavljanjem te, te osim razjašnjavanja uzroka i prorade teme, tome pripada i održiva prevencija. Priznajem, bilo je potrebno više pokušaja kako bismo proveli osnivanje jednog samostalnog instituta. To je bilo žurno potrebno kako bismo osnovali tim učitelja jer više nije sve moglo počivati na meni. Sada imamo osam učitelja i učiteljica iz šest zemalja, a uz to i tim od deset zaposlenika. Kvota žena u našem osoblju jest dvije trećine.

ZEIT: Je li slučajnost da isusovci prednjače kada je u pitanju tema zlostavljanja? U Njemačkoj je bivši ravnatelj Klaus Mertes bio prva osoba iz krila Crkve koji je stao na stranu žrtava. I sami ste propovijedali prevenciju kada se nitko u njemačkim biskupijama toga nije sjetio.

Zollner: I na temelju vlastitog iskustva mogu naime reći da su pioniri obrazovanja i prevencije uvijek bili oni koji su i sami  bili pogođeni zlostavljanjem. Oči su mi otvorili jedna južnoamerička studentica dok sam još studirao u Münchenu, kojoj sam bio duhovni pratitelj, a zatim i jedna klijentica na terapiji, ovdje u Rimu. Obje su mi ispričale što su pretrpjele, što su proživjele. U oba slučaja, međutim, počinitelji nisu bili svećenici. Crkvena dimenzija prijestupa je pojmljena tek s otkrićem »Spotlighta« u Bostonu i kroz radionicu američkog svećenika i psihologa Stephena Rosettija na našem sveučilištu početkom 2000-ih. Ono što je Rossetti rekao o seksualnom nasilju nad djecom je bilo toliko zastrašujuće da sam shvatio: moramo odmah nešto poduezti! Naš je njemački isusovački provincijal uvijek pozivao na to, ali se to dugo nije razumjelo u našim prostorima. Za Njemačku je Klaus Martes s press konferencijom 28. siječnja 2010. godine donio obrat: Crkva tu temu više nije mogla ignorirati.

ZEIT: Ipak, mnoge žrtve imaju dojam da se ništa ne događa. Dobivate premalo pomoći. Morate se boriti za odštetu. Ljutite li se i Vi zbog toga?

Zollner: Naravno! Mnogi od pogođenih su prije mislili, a i sada misle, da ja vodim vatikansko tijelo zaduženo za istraživanje zločina. Ali ja sam samo znanstvenik i sveučilišni profesor, a nisam ni pravnik, ni kriminolog, ni prefekt Kongregacije za nauk vjere. Moj je zadatak da ostvarim to da se što manje zlostavljanja događa ubuduće. Unatoč tome, nastojim odgovoriti na sve upite pogođenih/preživjelih zlostavljanjem.

ZEIT: Bili ste savjetnik za studije o zlostavljanju za biskupije Köln i München-Freising. Zašto je toliko toga zataškano? I zašto se tamo još uvijek nerado govori o tome?

Zollner: Tvrdoglav stav obrane i priznanje samo onoga što se više ne može sakriti često je posljedica straha biskupa od preuzimanja osobne odgovornosti. Tu je također prepreka ona vjera da je netko od Boga imenovan na dužnost i da ga se zato ne može smijeniti, eventualno od strane pape. Ali nisu nipošto samo biskupi, nego i redoviti župljani koji misle da Crkvi čine uslugu tako što će zaštiti  njezinu sliku u javnosti. Ne razumiju da je upravo obrnuto: što se više poriče, to se Crkva čini manje vjerodostojnom.

ZEIT: Papa emeritus Benedikt, a također i sadašnji papa Franjo su još 2019. godine pozvali na to koliko je rašireno zlostavljanje i izvan crkve. Javnost je to shvatila kao izgovor i relativizaciju. Što mislite o tim izjavama?

Zollner: Ne vidim to kao pomoć. Naravno, upućen sam u brojke kao npr. da je u 2022. godini Organizacija za zaštitu djece blokirala više od milijardu pokušaja pristupa pedo-kriminalističkim sadržajima. Ili da Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da deset do petnaest posto svih mlađih od 18 godina trpi seksualno nasilje. Ali pomaže li to žrtvama Crkve? Ne.

ZEIT: Isusovački red i papa Franjo su trenutno pod kritikom jer je istaknuti umjetnik, isusovac Rupnik, u najboljim odnosima s crkvenim vođama, navodno seksualno iskorištavao brojne žene.

Zollner: Da, očito ju je zlostavljao iz svoje duhovne pozicije moći. I navodno je u ispovijedi odriješio časnu sestru s kojom je imao seksualni odnos.

ZEIT: Što donosite svojim studentima kao najvažniju lekciju iz skandala sa zlostavljanjem?

Zollner: Imamo dvostruku krizu u Crkvi: kriza zlostavljanja i kriza prikrivanja. Ipak, svatko može učiniti nešto po tom pitanju, već i kroz samo slušanje i pratnju, ali također kroz hrabrost da se ulazi u sukobe. Govorim studentima: ne bojte se kritizirati Crkvu! Tek se tako ona može promijeniti.

ZEIT: U veljači 2019. godine ste održali prvu javnu konferenciju za biskupe svijeta na temu zlostavljanja. Jel bilo zahtjevno?

Zollner: Ne. Papa me je u listopadu 2018. godine nazvao i zamolio za to. Rekao je: dođi k meni, želim da organiziraš jednu konferenciju u Vatikanu. Onda smo raspravljali kako se ne bi trebalo raditi samo o zločinima zlostavljanja kao takvima, već i o njihovom prikrivanju. Tako je i bilo te je Papa podržao zahtjev. Važno mi je bilo da pogođeni zlostavljanjem/preživjeli zlostavljanje razgovaraju s biskupima i da prestanemo tretirati i braniti Crkvu kao jednu besprijekornu ustanovu.

ZEIT: Kako se nosite s time što žrtve kritiziraju crkvenu prevenciju kao prikrivanje zbog neuspjeha u suočavanju sa zlostavljanjem?

Zollner: Razumijem to predbacivanje. Ali što je alternativa? Ne raditi na prevenciji dok sve nije razjašnjeno?

ZEIT: Jeste li za da njemačke crkve daju podatke državi?

Zollner: Da. Ali sumnjam da to političari žele. Još 2020. godine sam se pred zastupnicima Bundestaga u Berlinu zalagao za Komisiju za istinu. Što je od toga nastalo? Za sada ništa!

ZEIT: Kako se Vi već godinama nosite s temom zlostavljanja?

Zollner: Molitva, planinarenje, veslanje i dobri prijatelji. To mi omogućuje da spavam. Moji roditelji su mi dali dobru tjelesnu konstituciju i ja sam na svom duhovnom putu prošao kroz nekoliko kriza. To mi pomaže ostati s onima koji su pogođeni i izdržati tamu s njima.

ZEIT: Nedavno, na domjenku za pomoćnike pogođenih zlostavljanjem/preživjelih zlostavljanje u Rimu, Vas je jedan Amerikanac ocrtao kao “svetog” i predao Vam portret od ulja na platnu na kojem ste Vi. Kako to da niste stavili tu sliku u svoj ured?

Zollner: Duboko sam dotaknut zahvalnošću onih koji su pogođeni/preživjeli. Još dirljivije je bilo pratiti ih kod pape sljedeći dan. Ali sliku ne želim objesiti u uredu. S takvim nadimanjem  ne bih se osjećao ugodno.

 

Razgovor vodila Evelyn Finger

(Izvor: www.twitter.com)

Hans Zollner

Uporno se bori za zaštitu djece u Katoličkoj crkvi: Zollner je putovao u više od 70 zemalja te unutar vjerskih redova i biskupija govorio o opasnostima spolnog zlostavljanja. Psiholog je i teolog te voditelj Centra za zaštitu djece koji je od 2021. godine postao Institut za antropologiju Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Isusovac je i dolazi iz Regensburga.